Danas se prisjećamo jednog od najvažnijih, a često zanemarenih trenutaka otpora tijekom Drugog svjetskog rata – večeri kada je više od šest tisuća Romkinja i Roma ustalo protiv nacističke SS jedinice u koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau. Tada su, u očajničkoj, ali hrabroj borbi, odgodili likvidaciju takozvanog “Ciganskog logora” (Zigeunerlager), suprotstavivši se vojnicima koji su ih došli odvesti u plinske komore.
Zatvorenici su bili unaprijed upozoreni na dolazak SS-a. Ujedinili su se, improvizirali oružje od čekića, lopata, razmontiranih kreveta, a čak su i djeca prikupljala kamenje. Taj dan nije bio običan čin očaja – bio je to čin otpora, dostojanstva i odlučnosti naroda koji se stoljećima borio za preživljavanje. Vjerovali su da je bolje umrijeti slobodan, nego živjeti kao rob nacističkog režima.
Ova obljetnica u nama budi tugu zbog izgubljenih života, ponos zbog njihova otpora i nadu da se takva nepravda nikada više neće ponoviti, ipak, krizna razdoblja se ponavljaju, a krajnja desnica raste.
Danas, 80 godina kasnije, borba protiv mržnje i nepravde još nije završena. Europa mora konačno ostaviti iza sebe svoju mračnu povijest ugnjetavanja, rasizma i genocida. Iako se nacizam i fašizam često tumače kao povijesne devijacije, iskustvo nas uči da se u vremenima krize – kada populisti i pripadnici krajnje desnice dolaze na vlast – povijest nerijetko ponavlja.
Na nedavnim izborima diljem Europe svjedočimo zabrinjavajućem porastu govora mržnje, nasilja nad Romima i sve otvorenijoj upotrebi simbola netrpeljivosti. Zato ne smijemo zaboraviti ovaj dan, otpor koji su pružali i želju za slobodom. Nemojmo dopustiti da ikad više gazu po nama, a to možemo jedino ovakvim pristupom, da se ne zaboravi otpor koji su pružali u najgorim vremenima.
Što se dogodilo 16. svibnja 1944.?
U Auschwitz-Birkenauu, sektor BIIe bio je poznat kao “Ciganski logor”. U njega su deportirani romski muškarci, žene i djeca. Iako su mnogi Romi odmah po dolasku ubijeni u plinskim komorama, tisuće njih završile su u ovom dijelu logora, gdje su živjeli u krajnje nehumanim uvjetima. Zatvorenici su bili podvrgnuti prisilnom radu, izgladnjivanju i sadističkim medicinskim eksperimentima. Najozloglašeniji među njima bio je SS-ovac dr. Josef Mengele, poznat kao “Anđeo smrti”, koji je posebno zlostavljao romsku djecu.
Plan o konačnom uništenju “Ciganskog logora” postojao je već za 16. svibnja 1944. Tada je u njemu bilo više od šest tisuća zatvorenika. No, zahvaljujući upozorenju podzemnog otpora, Romi su se toga jutra odbili pojaviti na prozivci. Zabarikadirali su se u barakama i pripremili za obranu.
Kada su popodne SS-ovci pokušali ući u logor kako bi ih odveli u smrt, Romi su ih dočekali otporom. Borili su se svi – djeca, žene, muškarci. Bilo je gubitaka na obje strane. SS vojnici, iznenađeni i uznemireni ovim neviđenim činom otpora, povukli su se. Tog dana – nitko nije ubijen u plinskim komorama. Nacisti su kao kaznu zatvorenike osudili na izgladnjivanje. Dana 23. svibnja, njih 1 500 – većinom mladih i snažnih – premješteno je u Auschwitz I, a potom u druge logore poput Buchenwalda, Flossenbürga i Ravensbrücka. U BIIe logoru ostalo je oko tri tisuće ljudi, većinom djece.
Nažalost, tijekom noći između 2. i 3. kolovoza 1944., svi preostali zatvorenici brutalno su ubijeni u plinskoj komori broj V. I tada su se borili – do posljednjeg daha.
Orhan Memedi
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
