Romkinje između patrijarhata i borbe za slobodu

Dok se Hrvatska 22. rujna prisjeća tragičnih žrtava i ponovno progovara o nužnosti borbe protiv nasilja nad ženama, Romkinje se suočavaju s još težim izazovima – patrijarhalnim pravilima, zatvorenošću zajednice i dvostrukom diskriminacijom koja ih često drži u tišini i nevidljivosti.

Svake godine 22. rujna obilježava se Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na tragični događaj iz 1999. godine kada su u zgradi Općinskog građanskog suda u Zagrebu ubijene tri žene – sutkinja i odvjetnice – žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Ovaj datum postao je snažan podsjetnik da nasilje nad ženama nije privatna stvar, nego društveni problem koji zahtijeva sustavnu reakciju.

Dok hrvatsko društvo u cjelini nastoji senzibilizirati javnost i jačati mehanizme zaštite, posebno ranjive skupine žena često ostaju u sjeni. Među njima su Romkinje, čiji se položaj oblikuje u složenom spletu patrijarhalnog nasljeđa, siromaštva, diskriminacije i zatvorenosti same zajednice.

Patrijarhalne stege i zatvorenost zajednice

U mnogim romskim obiteljima i dalje dominira tradicionalni, patrijarhalni model u kojem se žene promatra kao čuvarice doma i obitelji. Uloga Romkinje često je unaprijed zadana: udaja u vrlo ranoj dobi, briga o djeci i kućanstvu te ograničen pristup obrazovanju i zapošljavanju. Ta zatvorenost dodatno otežava mogućnost da žene prijave nasilje – strah od osude zajednice i ekonomska ovisnost o suprugu često ih sputavaju da potraže pomoć.

Uz to, Romkinje se suočavaju s dvostrukom diskriminacijom: kao žene unutar vlastite zajednice i kao pripadnice manjine u širem društvu. Mnoge od njih žive u siromaštvu, bez pristupa osnovnim resursima, pa im institucije često ostaju daleke i nedostupne. Kada se odluče prijaviti nasilje, nailaze na dodatne prepreke: nerazumijevanje, predrasude i ponekad institucionalnu ravnodušnost.

Primjeri otpora i iskoraka

Unatoč brojnim izazovima, sve je više Romkinja koje progovaraju o problemu i traže promjene. Kroz udruge, nevladine organizacije i lokalne inicijative, one nastoje osvijestiti važnost obrazovanja, prava žena i borbe protiv nasilja. Njihov glas je dragocjen jer dolazi iznutra – one najbolje razumiju složenost odnosa u romskim obiteljima i težinu odluke da se suprotstave nasilju.

Neke su, unatoč svim preprekama, postale pionirke – završile fakultete, zaposlile se u institucijama ili se uključile u politički i javni život. Njihovi primjeri pokazuju da promjena jest moguća, ali zahtijeva i podršku društva: dostupne socijalne usluge, edukaciju stručnjaka, sigurne kuće i kampanje koje dopiru i do najzatvorenijih sredina.

Društvena odgovornost

Borba protiv nasilja nad ženama ne smije stati na deklarativnim porukama. Ona traži stvarne, dosljedne i uključive politike. Za Romkinje to znači prilagoditi programe njihovim specifičnim potrebama: pružiti informacije na jeziku koji razumiju, uključiti romske medijatore i medijatorice, osnaživati djevojčice kroz obrazovanje i sustavno razbijati stereotipe o njihovim ulogama.

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama podsjeća da je svako nasilje neprihvatljivo i da nijedna žena ne smije ostati sama. No, on također obvezuje da se ne zaborave one koje su najviše u riziku – žene koje zbog zatvorenosti, patrijarhata i siromaštva nemaju priliku ni da zatraže pomoć. Romkinje zaslužuju da njihov glas bude jasno i glasno čut, a njihova borba prepoznata kao dio šire borbe za društvo slobodno od nasilja.

Sanela Nikolić