Romska sreča

Nekada davno, priča nam bajka, bio je jedan pročujeni car koji je imao samo jednu kćer. Puno njih su je željeli zaručiti, pa iz dalekih zemalja dolazili tražiti ruku, ali car nikako da pristane. U gnjevu i ljutnji princeza je izrekla nešto je jako naljutilo cara:
– Ti kao da tražiš bogatijeg od sebe. Da ti iskreno kažem, bogatiji od tebe je samo Ciganin čobanin.
Njen otac je zbog uvrede i izgovorenih riječi, dade čobaninu.
Istini za volju, čobanin je bio najsiromašniji u tom mjestu.  Nije imao čak ni hrane da ponudi djevojci, ali tu je što je, princeza je morala ostati sa siromahom.
U posjeti čobaninu, Car se čudio ljepoti njegove žene te se zaljubio u nju pri prvom pogledu.
Jednog dana, poslao ga je na daleki put, na mjesto gdje se nalazio izvor sa toplom vodom, kojem je htio da promjeni ime. Na putu k tom izvoru naišao je na drugi izvor onaj tko bi upao unutra ne bi se izvukao živ. Car je vjerovao da će čobanin izgubiti život a da će mu on oteti ženu.
Put ga je vodio k izvoru. Stao je da uzme vodu za piće. Dok je punio krčag, pojavi se divlji čovjek, rekavši mu:
– Oho, baš dobro. Došlo je vrijeme da jedem meso pitomog čovjeka! Uh, što sam gladan!
– Ja nisam došao da me pojedeš, tu sam da ti nešto poklonim.
Divlji čovjek se zbuni:
– Što ćeš mi pokloniti? Ja sam gladan i pojest ću te.
Čobanin izvadi dvije pogačice koje je ponio za put i da ih divljem čovjeku. Bile su mu veoma ukusne, a zauzvrat čobaninu dade dvije naranče. Te iste naranče dade čobanin nekim poznanicima da ih odnesu njegovoj ženi.
Kada joj pružiše te naranče, ona se posvađala sa donosiocima. Kada su oni otišli, iz naranča se pojavili dukati, koji su se povremeno umnožavali. Tako ona podiže veliku kuću, ljepšu od kuće njezinog oca.
Ciganin je stigao u taj grad da obavi neke poslove. U povratku ponese sa sobom breskve. Put ga nanese k onome izvoru. Iz izvora se pojavi divlji čovjek. Čobanin mu pruži te breskve. Divljem čovjeku bile su slatke, a za uzvrat mu dade jedan svijećnjak.
Ciganin uze svijećnjak, ubaci ga u džak i produži put. Kada se vratio, zapazi umjesto trošne kolibice, veliku i lijepu kuću. Zakucao na vrata i da upita da li može prenoćiti.
Kad otvori vrata, posluga ga uhvati za ruke i noge i uvuče unutra. Prepozna svoju ženu i zanijemi:
– Što se to dogodilo? – upita.
Žena mu je pričala da je sve bogatstvo stekla od one dvije naranče.
Kad je muž čuo te riječi, pokazao ženi da je donio jedan svijećnjak
Uze taj svijećnjak i zapali svijeće na njemu. Iz njega se pojavi Arapin, a dok su gorjele svijeće, kapalo je zlato.
Njegova žena pozove svog oca na večeru. On je bio zbunjen, znajući da mu je zet bio najsiromašniji čovjek i da neće imati mjesta za noćenje.
Ali, odlučio se da ode. Pođe sa svojim stražarima i ubrzo stiže kod kćerke. Kada je ušao unutra, imao je što vidjeti, zanijemio od bogatstva! Uvjerio se da su mu kćer i zet bogatiji od njega.
Zet se puno radovao što mu se punac pojavio a ženi reče:
– Izvadi taj svijećnjak da ga vidi tvoj otac.
Žena izvadi svijećnjak. Zapališe svijeće i pojavi se Arapin; a sa svijeća je kapalo zlato. Car, kad je vidio takvo nešto, zatraži od kćer svijećnjak da ga samo te noći odnese kući. Djevojka i mladić mu dadoše svijećnjak.
Kada odnese svijećnjak kući, zatvorio je vrata i prozore, i zapalio svijeće. Arapin se pojavi s motikom u ruci, i nije kapalo zlato, već je Arapin cijele noći tukao cara.
Sutradan car pozva svoje stražare. Dade im svijećnjak da ga vrate djevojci i više nije posjećivao svoju kćer.