Tajna mjeseca i sunca

Bio jednom jedan Rom koji je imao dvanaestero djece. Među njima je bio jedan kojeg su „glupanom“ zvali – ali iako su ga tako zvali, nije bio glup, čak je bio najpametniji među njima. Svi oni su već bili odrasli dečki i svima njima je bio jedan Grof kum.
Njih jedanaest je odlučilo otići od kuće, jer ih njihov otac nije mogao izdržavati.
„ Star si ti, oče, ne možeš nas sve izdržavati, mi ćemo otići pa neka bude kako bude.“
„A joj“ reče onaj glupi,on se zvao Hansi, „Braćo, uzmite i mene! – „Ne može, rekli su ostala braća, „ ti ostani doma, s ocem i majkom, stari su i treba netko ostati s njima, da ne budu sami. Mi ćemo se vratiti nakon dvanaest godina.“
Kad je već morao ostati kući, obrati se on ocu: „Oče, kupi mi tri praščića!“
I tako mu ode otac na sajam i kupi tri praščića. Dok je otac bio na sajmu, Hansi si odlučio od bazge napraviti frulu. I tako je Hansi,dan za danom, vodio tri praščića na livadu kako bi pasli travu. Svaki put bi namjerno prolazio pokraj grofove kuće s praščićima, svirao bi im, a oni bi plesali, stvarno bi jako lijepo plesali. Cijelim tijelom bi plesali, repom, ušima, ma čak i nosom.
Grofova kćer ga je svakim danom promatrala kroz prozor, jednog dana je otrčala dolje k njemu i reče mu: „Prodaj mi ih!“ „Ah“ reče Hansi, „ toliko novaca nemaš da bi si mogla priuštiti moje praščiće.“ Na to mu odgovori ona: „Onda mi prodaj samo jedno!“ „ Ah“ reče Hansi, „ne mogu ti ga prodati, poklonit ću ti ga, ali samo jednim uvjetom, da digneš haljinu do koljena.“
Pogleda ona okolo, nije bilo nikoga, brzo digne haljinu do koljena i uzme si jednog praščića.
Uze Hansi preostale dvoje i krene nazad kući. Kada je stigao kući, ugleda njegov otac samo dvoje praščića i odmah upita za trećim praščićem. „ Ah oče, uzeo vuk trećeg praščića i pojeo, ali rekao je da će me bogato nagraditi.“
Drugi dan se Hansi opet uputio prema livadi sa preostala dva praščića. Taj dan su dva praščića plesala još ljepše. Kad su stigli do grofove kuće, cura je odmah dotrčala k njemu. „ Hansi, ovaj praščić koji si mi dao uopće ne pleše.“ „ Pa naravno da ne pleše, tužan je što si ga odvojila od braće.“ Grofova kćer pogleda ostala dva praščića i reče: „ Daj mi onda još jedno.“ „ Naravno da ću ti dati, ali prvo digni haljinu do trbuha.“ Cura opet pogleda okolo da nema slučajno nekoga, podigne haljinu do trbuha i uzme i drugog praščića. Ostade Romu Hansiju samo još jedan praščić, s kojim se uputio doma.
„O sine dragi,“ reče mu otac, pa gdje si ti dosad?Gdje je drugi praščić?“ – „ Joj, oče ne pitaj. Došao je i danas Vuk, pojeo je i drugo prase, ali rekao je da će me bogato nagraditi.“
Treći dan krene Hansi opet na livadu zajedno sa svojim praščićem. Praščić je plesao predivno, rijetko tko bi mogao ljepše plesat, plesao je sve redom, čak i čardaš!
Nije dugo trajalo kada mu priđe opet Grofova kćer. „O kako lijepo pleše! Hoćeš mi dati i njega?“ – „Rado,ali ovog praščića ti ne mogu predati, ubio bi me otac.“ – „Ajde, molim te, daj mi praščića!“
Hansi je malo razmišljao i predomišljao ali na kraju joj reče: Ako Haljinu digneš sve do vrata, onda će i ovaj praščić biti tvoj.“ Cura ovaj put nije ni gledala dali ima nekoga, već odmah digla haljinu do vrata. Dečko se začudio kad je vidio što ima na grudima. Na lijevoj strani imala je mjesec, a na desnoj imala je sunce.
Čim je došao kući ugleda svoga oca i odmah mu rekne: „ Bio je opet vuk, pojeo je i zadnjeg praščića, ali rekao da će me uskoro za sve dobro nagraditi. Molim te nemoj mi uzeti više praščiće jer se bojim vuka, da i mene ne pojede.“
Nakon nekog vremena, odluči Grof udati kćer, dadne on lijepiti plakate i razglasiti po cijeloj krajini da traži muža svojoj kćeri. Davao je pola bogatstva svoga i kćer onome tko zna što njegova kćer ima na grudima.
Dolazili su razni ljudi, od Grofova pa do običnih dječaka, svi su nagađali, ali nitko nije mogao pogoditi da ima mjesec i sunce na grudima. Hansi je čuo da nitko nije mogao pogoditi što ima cura na grudima, pa je obukao najljepše stvari koje je imao i rekao svome ocu: „ Oče danas idem ja iskušati svoju sreću.“
Na to mu odgovori otac: „ Nemoj sine, dat će te upucati, vidi kako izgledaš, nemamo ni za pristojnu odjeću:“
„Oče moram ići iskušati svoju sreću.“
Uputi se on prema grofu, kada na putu sretne sina kovača iz obližnjega sela. Bio je on Gadžo (Ne rom). „Gdje ideš, Hansi?“ upita ga Kovačev sin. „ Idem po kćer od Grofa, danas postaje mojom ženom.“ – „ Ali kako?“ upita ga Kovačev sin. „ Znam što ima na grudima!“ Reče Hansi. „ Ako mi kažeš što ima na grudima, napravit ću ti zlatne kočije, kakve nitko dosad nije vidio.“ Hansi razmisli i reče: „ Ajde neka ti bude, ali obećanje moraš održati. Na jednoj strani ima mjesec, a na drugoj ima Sunce!“
I tako se uputiše oboje Grofu. Oboje su stigli u isto vrijeme, i oboje su vikali istovremeno što princeza ima na grudima.
Svi su stali u čudu, bilo je puno ljudi u grofovoj kući, kako da curu obojici, ne može imati dva muža!
Nakon dugog razmišljanja dali su jedan prijedlog, koga djevojka sutra ujutro drži u zagrljaju, taj će biti i njen muž.
Taj dan su organizirali veliko slavlje, bilo je raznovrsne hrane i raznih pića. Ali Rom je bio pametan, nije bio glup. Svi su govorili: „ Ajde jedite, jedite koliko možete“, ali Rom nije jeo ništa, dok je Kovačev sin je jeo puno. Nakon nekog vremena mladi Rom se digao sa stola i nestao na neko vrijeme. Kada se vratio upita ga Kovačev sin: „ Gdje si bio?“ – „Ma ne pitaj, puno sam jeo pa me uhvatio trbuh, morao sam obaviti veliku nuždu.“
„ A gdje to?“ upita dečko.
„ Pa vani, u hodniku.“ – „ Pa kako u hodniku, svi će vidjeti, nije te sram?“
„Ne“, reče Rom, sve što sam napravio ubacio sam u vazu a ostalo sam namazao po sebi, tako da nije ništa ostalo od toga.“
Ali sve što je rekao mladi Rom je bila laž, nije ga bolio trbuh niti je obavio veliku nuždu.
Nakon sve te hrane koje je pojeo dečko, uhvati i njega trbuh te je morao obaviti isto veliku nuždu. Obavi i on to hodniku, ali nije imao gdje sakriti. Pogleda on okolo gdje bi mogao to sakriti ali nigdje niti vaze niti išta slično. Na kraju je nešto uspio utrpati u džepove, a ostalim se mazao po cijelom tijelu, čak je i kosu namazao koliko mu je ostalo.
Na kraju fešte ostali su njih troje sami, cura se nije htjela nikako približiti kovačevom sinu, kako i bi kada je bio sav premazan vlastitim izmetom.
Sutra ujutro su došli ljudi iz cijelog sela da vide koga je cura izabrala. Cura je bila u zagrljaju mladog Roma, kako je bio dogovor grofova kćer je pripala njemu.
Održalo se veliko vjenčanje koje je trajalo sedam dana, kao dar im je morao donijeti kovačev sin zlatnu kočiju, koju je obećao mladome Romu.
Rom je postao veoma bogat, bogatiji od svih jedanaestoro braće i živio sretno sa svojom suprugom.
Ako nisu umrli, žive još i danas.