Kako su Romi ostali bez zemlje

U davna vremena, u golemom naselju podno velike planine, u slozi i zajedništvu živjeli su različiti narodi. U blizini je tekla rijeka koja je bila glavni izvor hrane svim ljudima koji su tamo živjeli. Prije početka zime svi su se zajedno trudili hambare napuniti hranom, lovci su odlazili u lov i vraćali se s bogatim ulovom, a mijehovi su se do vrha punili vinom. Kad je posao bio obavljen, žitnice pune, a hladna zima već kucala na vrata, zlatno momačko grlo zadovoljno je zajednički u glas zapjevalo u pjesmu nad pjesmama. Tako su narodi vjekovima živjeli vrlo složno, predano sudjelujući u napretku cijele zajednice. No tijekom vremena naselje se širilo, postajalo sve veće, a zatim i pretijesno da bi svojim zalihama prehranilo sve one koji su ovdje živjeli. Tako su pomalo započele i svađe među njenim stanovnicima. Razmirice su učestale i kako ne bi došlo do većih problema i krvoprolića, gospodin Bog zatražio je da se k njemu pošalje po jedan predstavnik svakog pojedinog naroda koji je tamo živio, kako bi im svima dodijelio vlastitu zemlju i djelatnosti kojima će se baviti.
Narodi su izabrali svoje poslanike, koji su prije svitanja krenuli na put i našli svoje mjesto pod suncem. Put do palače bio je dug i naporan, Nakon višemjesečnog hoda, stigli su na sam cilj. Zaustavili su se uz obližnji izvor kako bi se umili i isprali putnu prašinu, te se dostojno dotjerali za izlazak pred božje lice.
Slijedećeg dana, prije osvita zore, svi poslanici uranili su, silno uzbuđeni što su stigli do cilja . raskošnih božanskih dvora. Jedino romski poslanik, umoran od puta želio je još malo odspavati. Uzalud su ga budili , Rom nije imao snage ustati. Na kraju, morali su krenuti bez njega. Kada su stigli do veličanstvene palače, gospodin Bog je svakog predstavnika zasebno primio te svakom narodu odredio njegovu sudbinu. Svima je narodima namijenio da budu posjednici vlastitog komada zemlje o odredio ima da njeguju, oplođuju i izgrađuju stečeno, da ne posežu za tuđim posjedom, da pomažu svojim bližnjima te da ima zavist ne pomućuje oko i um, kako ne bi ulazili u svađe i sukobe s pripadnicima svog ili drugih naroda. Zadovoljni onim što su čuli, zahvalili su se i napustili prekrasnu palaču.
Na povratku su zatekli Roma kako još uvijek spava. Probudili su ga i upozorili neka se požuri, jer će se vrata palače uskoro zatvoriti. Međutim romski poslanik ni do večeri se nije uspio razbuditi i otići na primanje. Tek sutradan stigao je pred veličanstvenu božju palaču. Bog ga je pričekao da se popne u njegove odaje, prilično ljut zbog neopravdanog kašnjenja.
Rom se ponizno pokloni :
– Gospode, ja nisam mogao stići na vrijeme, savladao me san pred samim ciljem. No evo me, tu sam, pa te molim da i mom narodu dodijeliš komad zemlje u posjed – rekao je Rom.
– Nažalost, sinko, ti nikad nećeš stići nigdje i nikad nećeš moći zapaliti vatru u svojoj zemlji. Svu sam zemlju već podijelio drugim narodima.
– Ti se zasigurno šališ i poigravaš sa mnom, Gospode – reče Rom.
Na to mu Gospod objasni:
– Sudbina romskog naroda biti će drugačija, Romi će putovati od zemlje do zemlje diljem svijeta, a život neka vam bude šaljiv i razigran te protječe uz igru i pjesmu.
I tako Rom napustio božje dvore tužan što cijeli romski narod bio osuđen ostati bez vlastite zemlje i domovine.