Legenda o Pengu

U ona stara vremena, na sedmom nebu, živio je veliki i svemoćni Penga, car svih Roma. Dva
bijela konja vukla su njegove zlatne kočije. Penga, bogat i slavan vladao je ne samo Romima, već i svim ostalim ljudima koji su živjeli na zemlji. Kako je imao ogromno bogatstvo, ništa nije radio, već je po cijeli dan vozio svoju mnogobrojnu djecu u zlatnim kočijama.

Ali jednoga dana, polomi se točak na njegovim zlatnim kočijama i oni svi padoše na zemlju. Sjeo Penga pod jedno drvo čekajući da dođu sluge, da ga podignu i prenesu u dvorac. Čekao Penga, čekala djeca, čekali oni tako dan, dva, tri – ali niko da dođe. A sunce prži, li prži. Od njega je sasvim pocrnjelo Pengino lice i lica Pengine djece.
Pa i Pengu, romskog kralja, pojuriše sa mjesta na kom je sjedio. Došao neki seljak i ne znajući da je on Bog i kralj Penga, poče da viče na njega: “Zar ne vidiš slijepče jedan, da ti i tvoja djeca gazite po mojoj njivi? “Hajde gubite se, da vas više nisam vidio ovdje!“

Penga je pokušao da objasni tko je i što je i što mu se desilo, ali seljak ni da čuje.

Htio, ne htio romski Bog i kralj je sakupio djecu i krenuo da traži svoj dvorac. Ali, ono što si
jednom izgubio, teško ćeš naći! Išao on drumovima, raspitivao se, tražio, molio, ali nigdje ničeg.

A kad Penga vide da takav život nikuda ne vodi, skupi svoju djecu, pa im reče: “ Čujte djeco
moja, izgubili smo kraljevstvo. Sada smo nitko i ništa! Pa ipak treba jesti i živjeti. A da bi se jelo, mora se nešto raditi, jer ništa ne pada s neba. I zato neka jedan od vas bude kovač, to je dobar zanat i sa njim će moći lijepo da se prođe. Drugi neka bude svirač, ljudima je potrebno i da se provesele. “
Tako je Penga svakom svom djetetu dao po neki zanat. Došao red i na dva najmlađa djeteta. Oni ni sa čim nisu bili zadovoljni i ni na što nisu pristajali. Pengi je bilo žao da ih ostavi bez ikakva zanata pa reče: “I vi ste moja djeca i ne bih volio da me proklinjete kad umrem. Zato, neka jedno od vas uzme torbu i krene u svijet da prosi i tako se prehranjuje. A drugo … ( tu se Penga malo zamisli što da da najmlađem sinu kad mu baš ništa nije preostalo) kako su sjedili blizu neke šume, u to se iz šume pojavi jedna rundava medvjedica i priđe im. “ Evo tebi druga, sine, moj. Povedi medvjedicu i pođi u svijet . Ona će nahraniti tebe, a ti nju!