Šaban Bajramović bio je najplodniji, najproslavljeniji, najznačajniji romski pjevač, kompozitor i pjesnik na prostorima Balkana. Među tisućama tekstova koji su širom svijeta napisani o ovom autoru, nema ni jednog u kome pored njegovog imena ne stoji: «kralj ciganske glazbe».
Šaban Bajramović je rođen 16.aprila 1936 u Nišu. Školu gotovo da i nije pohađao a muzičko obrazovanje stekao je, kao i većina pripadnika njegovog naroda, na ulici. U devetnaestoj godini je, zbog ljubavi, pobjegao iz vojske, pa je kao dezerter, osuđen na tri godine zatvora na Golom otoku. Pošto je na Vojnom sudu izjavio da nitko ne može da ga osudi onoliko koliko on može da izdrži, kazna mu je bila povećana na pet i pol godina.
Na Golom otoku, Šaban Bajramović je, međutim, osnovao zatvorski orkestar koji je, između ostalog, svirao džez, Amstronga, Sinatru, španjolske i meksičke melodije. Danas on kaže da je Goli otok bio njegov životni univerzitet, na kome je formirao način na koji razmišlja. Prvu ploču je snimio 1964 godine a danas iza njega stoji oko dvadeset albuma i pedesetak singlova. Napisao je i komponirao je, kako kaže, oko sedam stotina pjesama. Preko dvadeset godina je bio na čelu grupe “Crna Mamba” sa kojom je obišao pola svijeta. Na poziv Nehrua i Indire Gandi bio je u Indiji, gdje je proglašen Kraljem svjetske romske glazbe.
Šaban je snimio filmove sa Goranom Paskaljevićem “Andjeo čuvar” (1987), sa Milanom Jelićem “Nedeljni ručak” (1982), sa Stoletom Popovim “Ciganska magija” (1997). Bio je inspiracija nebrojenim umjetnicima, među kojima je i Goran Bregović koji je često od Šabana Bajramovića preuzimao teme i melodije.
Kralj svjetske romske glazbe
Niš, grad u kojem je Šaban Bajramović živio sa suprugom Milicom je postalo i posljednje počivalište svjetsko poznatog umjetnika, njegova supruga Milica je izjavila da Niš uvijek bio poseban za Šabana koji je bio po cijelom svijetu ali Nišu se uvijek vračao. Njegova djeca, međutim, rasuta su po svijetu. Bilo mu je to , kako je govorio, tužna inspiracija za nove melodije.
