Preminuo Nadir Dedić
Ako ste htjeli čuti što su Romi doživljavali tokom Drugog svjetskog rata u logorima, onda je Nadir Dedić bio zadnja prilika da čujete strahote o događajima u Jasenovcu koji je preživio jedino zbog neznanja Ustaša da je bio Rom.
Život je nepredvidiv, a smrt pojedinca nas uvijek iznenadi, bez obzira u kojoj dobi je ta osoba. Nadir Dedić je rođen 1930. godine u selu Žeravica kod (Bosanske) Gradiške. Gradiška nažalost drži neslavan rekord po žrtvama u Drugom svjetskom ratu, a Žeravica je druga općina po broju žrtava iza Kozarske Dubice po stradalima u Bosni i Hercegovini. Prema procjenama je 800 Roma izgubilo život u tom razdoblju te su drugi po broju stradalih, odmah iza Srba.
Život ga nije mazio te je u ranoj dobio prekinuo školovanje kako bi počeo zarađivati za život. Prema Savezu antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, njegov otac Mustafa, ga smješta kod imućnih seljaka gdje je radio kao pastir, prvo u obližnjem selu Brestovčina, a potom i na imanju jednog Folksdojčera u mjestu Nova Topola. Ondje ostaje do rujna 1942. godine kada je uhićen pod optužbom za podmetanje požara i upućen u logor. Požar je nastao dok je, napasajući stoku, zapalio vatru koja se počela nekontrolirano širiti. Prvo je smješten u logor Stara Gradiška, a kasnije je deportiran u logor Jasenovac gdje je raspoređen na poslove prisilnog rada u bravarskoj radionici.
Dani su mi brzo prolazili, ali noći su bile traumatične jer su logorom odjekivali dječji plač i vrištanje. Nitko nije bio pošteđen. Ja nisam imao pojma ni tko su partizani, ni tko su ustaše, a optužili su me da sam vatrom partizanima davao signale, ispričao je Nadir za Jutarnji list.
Uspijeva preživjeti u logoru jer ustaše nisu znale da je Rom, već su smatrale da je Musliman (Bošnjak). Oslobođen je na intervenciju jednog seljaka iz sela Orahove, koji je bio prijatelj s njegovim ocem.
“Nitko nije znao da sam Rom. Mislili su da sam musliman. I obiteljski poznanik Enver Hatić, iz pratnje Dinka Šakića, rekao mi je da se predstavim kao musliman. I zapravo on je Dinku i Nadi Šakić rekao da sam tamo samo da se popravim. I to me spasilo, jer mnoge ustaše su bili muslimani. Da su znali da sam Ciganin, završio bih u Savi, možda još putem. Kasnije je i Hatić stradao, ubijen je 1991. godine u ovom našem zadnjem ratu”, ispričao je Nadir Dedić za Globus.
Po povratku u rodni kraj ponovno je počeo raditi kao pastir te se, poput ostalih Roma u tom kraju, povezao s partizanima. Početkom listopada 1944. godine Nadirovi roditelji Mustafa i Šehra odlučuju preseliti svoju obitelj na slobodni teritorij Kozare, a već 22. listopada ustaše upadaju u Žeravicu i okolna naselja (Mokrice, Rovine, Dubrave…) te masovno odvode oko 500 Roma u pravcu logora u Staroj Gradišci. Odande su odmah prebačeni na lokaciju Međustrugovi gdje su svi likvidirani. Među njima je bio 81 član šire obitelji Dedić. Sam Nadir je kraj rata dočekao kao pripadnik 20. krajiške partizanske udarne brigade.
Po oslobođenju se nastanio u Zagrebu gdje je živio do svoje smrti. Bio je aktivni član romskih organizacija i sudionik brojnih skupova u zemlji i inozemstvu, a njegovim zalaganjem početkom 1970-ih u Žeravici je podignut jedan od prvih spomenika romskim žrtvama u Drugom svjetskom ratu. Kao jedan od malobrojnih preživjelih Roma, 2012. godine bio je pozvan u Berlin gdje je sudjelovao na otvorenju Spomenika za Rome i Sinte koji su bili žrtve nacionalsocijalizma. Sa svojom suprugom i sinovima redovito je dolazio u Spomen područje Jasenovac, gdje je prisustvovao komemoracijama u znak sjećanja na žrtve logora te će svojim neposrednim pristupom ostati duboko urezan u sjećanje svih djelatnika Spomen područja Jasenovac.
Orhan Memedi
Tekst je napisan uz financijsku potporu Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027.
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
