Braća Peng i Beng

U dalekoj prošlosti živio je moćni romski Kralj Hrom. Romi i njihov romski Kralj imali su svoju zemlju, i svi su bili vrlo sretni. Svi su Kralja poštovali i svi su bogato živjeli. Kralj Hrom je imao unuka, Princa Pengu. Penga je bio zao i naopak, i sve što bi on uradio, njegov skriveni brat po imenu Bengo bi se na to sa njim zajedno smijao.
Zajedno su pravili mnogo budalaština. U stvarnosti Bengo je bio đavo. Njih dvojica su napravili plan, da kada Kralj Hrom umre, sve ono što je dobro u ovoj zemlji obrnu naopačke. Htjeli su da sav romski narod postane siromašan i ponizan. Nakon godinu dana sve se desilo kako su dvojica budalastih imali u planu. Romski Kralj Hrom je umro i vladavinu nad zemljom je preuzeo Princ Penga. Romi ga nisu voljeli. Znali su da Penga i njegov budalasti brat Benga imaju plan da unište sve što je živo u ovoj zemlji. Zato su Romi molili Boga i Dobru vilu da im pomognu u ovoj velikoj nevolji. Željeli su samo da žive kao pravi ljudi. Pengov i Bengov plan je bio sljedeći:
da naprave takvu situaciju da se Romi ponižavaju pred Pengom, i da ga Romi poštuju onako kako su poštovali njegovog djeda. Ali, ovaj plan je bio prava, velika ludost. Benga je bio loš savjetnik.
Svakog mjeseca Benga je imao novu zlobnu ideju. Penga je napravio mnogo štete: uzeo je svo žito koje je narod imao, uzeo je njihovu djecu i obučavao ih kao svoje vojnike. Opaki Penga je uzeo čitavu zemlju pod svoj nadzor. Benga je ulazio u kuće, u familije bez najave i bez poziva i donio im bolest, nerodnu zemlju, i oduzeo im je njihovu nadu.
Sve to zlo koje je naneseno narodu Pengi nije bilo dovoljno. Sada je imao drugi plan. Htio je da nanese Romima još više zla. Htio je da nanese takvo nezaboravno zlo da se ovo vrijeme pamti kao đavolsko vrijeme.
Penga je naredio svom prvom vojvodi da napravi Božju kuću, ali ne od cigli, kao što su druge Božje kuće bile građene, nego od sira i kobasica. I tako, vojvoda je napravio ono što je Penga želio.
U prvo vrijeme Romi su se bojali da idu u tu Božju kuću, ali glad i siromaštvo su jačali. Točno tako, to je i bio Pengov plan.
Tako su se Romi počeli polako okupljati oko crkve i dolaziti svakog dana. Dolazili su ne zbog toga što su bili pobožni, nego zbog toga što su bili gladni. Velika glad je vladala zemljom.
Pengi je baš tako i odgovaralo. I tako su Romi počeli da jedu Božju kuću. Penga je sada mogao da ostvari ono što je isplanirao. Svaki put kad su Romi došli u Božju kuću, Penga ih je darovao.
U stvari, on je davao i darovao ono što im je prije oduzeo. Ovo davanje je trajalo sve dok se crkva nije napunila Romima. Pošto u crkvi više nije bilo mjesta zbog ogromne posjete, mnogi su morali da sjede napolju okolo crkve. Ovdje moram naglasiti, za to doba, poznato vjerovanje: ako neko pojede svoju Božju kuću, taj će biti proklet, nesretan, gladan i siromašan čitav svoj život. To je upravo i bio Pengov plan – prokletstvo baciti na Rome.
Svakog dana Romi su jeli zalogaj po zalogaj sira i kobasice, sve dok nisu pojeli čitavu crkvu.
To je kao naljutilo Pengu i on je naredio da svi Romi moraju da napuste zemlju. A ako to ne urade, on će ih sve poubijati.
Više milijuna Roma je moralo otići iz zemlje. Ali, Dobra (Lači) i Bog su gledali što se sve na zemlji dešava. Vidjeli su što je Princ Penga uradio Romima. Bilo im je žao Roma. Dobra i Bog su se zavjetovali da će pomoći Romima na njihovom putu.
Bog je pretvorio zlobnog Princa Pengu u veliku stijenu. Vratiti izbjegli, protjerani narod u njihovu zemlju bilo je nemoguće. Zato je Dobra krenula na put sa Romima i ostala uvijek sa njima. Ona je uvijek sa njima gdje god oni trebaju pomoć. Gdje su Romi, tu je i Dobra.
Kad je Bog vidio da je Dobra ostala sa iskrenim i dobrim Romima i on im se pridružio. Od ovog vremena Romi uvijek sa strahom pričaju o Pengi.
Pengova duša je drugog kolovoza uvijek na zemlji, a taj dan Romi slave svoj praznik Alđun.
Na taj dan Penga trese, drma Rome. Penga trese čitavu kuću. Do podne Penga i Ilija (Benga) su zajedno. Oni straše Rome. U to vrijeme svaki Rom sprema hranu i mora da žrtvuje ovcu za nafaku i sreću familije. Romkinje peku pogače u vatrenom prahu – ispod sača. Poslije griju noge uz tu vatru, jer po vjerovanju, ona daje dobro zdravlje. Do podne je tako, a od podne kada Pengova i Ilijina (Bengova) duša pobjegne sa zemlje, Romi igraju i pjevaju sa Alijom.