U okolici Velike Gorice, Romi se suočavaju s brojnim izazovima svakodnevnog života. Bave se stočarstvom, skupljanjem sekundarnih sirovina i odvozom otpada, ali diskriminacija i dalje ostaje prisutan problem. Poseban teret nose Romkinje koje se, osim što često ostaju u ulozi domaćica, bore i za priliku da rade i budu ravnopravne u svojoj zajednici i u društvu. Nada Ivanišević, Romkinja iz okolice Velike Gorice, govori o složenom položaju Roma u tom dijelu Hrvatske, uključujući svakodnevne izazove, probleme s kojima se susreću i posebnu situaciju žena u romskoj zajednici.
Nada, možeš li nam opisati kakav je danas položaj Roma u okolici Velike Gorice?
– Položaj Roma u Velikoj Gorici i okolici je, nažalost, vrlo sličan onome što vidimo i drugdje u Hrvatskoj. Mnogi od nas se bave stočarstvom, skupljanjem sekundarnih sirovina i čišćenjem stanova, odnosno odvozom otpada. Ti poslovi su često teški i ne osiguravaju stabilan prihod, ali su za mnoge jedini način za preživljavanje. Međutim, i dalje se suočavamo s diskriminacijom i neravnopravnošću – u obrazovanju, zapošljavanju i društvenoj integraciji.
Nedavno smo čuli da su prije više godina u okolici Velike Gorice bili problemi s lutajućom stokom u naseljima Donja Lomnica i Lukavac. Kako je to utjecalo na vašu zajednicu?
– Da, ti problemi nisu bili laki. Nakon Domovinskog rata, mnogi Romi su doselili u ove krajeve, donoseći sa sobom stočarstvo kao važan dio života i izvora prihoda. No, improvizirana naselja i slobodno kretanje stoke često su izazivali sukobe s lokalnim stanovništvom, jer su životinje gazile usjeve i zagađivale područje. Ministarstvo poljoprivrede i veterinarska inspekcija intervenirali su i privremeno odvezli stoku na veterinarske preglede i kontrolu, što je za mnoge bilo vrlo teško iskustvo. Za nas je stočarstvo ne samo posao, nego i tradicija, i gubitak životinja bio je veliki udarac.
Kako se ti i druge Romkinje u vašoj zajednici nosite s tim izazovima?
– Život Romkinja u našoj zajednici je često vrlo zahtjevan. Mnoge od nas i dalje imaju ulogu domaćica i brinu se o obitelji, što zna ograničiti naše mogućnosti za rad i samostalnost. No ja sam uspjela pronaći posao vezan uz odvoz otpada i čišćenje stanova, što mi daje osjećaj neovisnosti i pomaže da doprinosim obitelji. Voljela bih da ima više prilika za nas žene da radimo i da nas se ozbiljnije uključi u društvo.
Koji su, po tvom mišljenju, glavni izazovi s kojima se Romkinje suočavaju unutar same zajednice?
– Jedan od najvećih problema je nejednak položaj žena u romskom društvu. Iako smo sposobne i željne rada, često se od nas očekuje da ostanemo kod kuće, da se brinemo o djeci i kućanstvu. To ograničava naše mogućnosti da se školujemo, zaposlim ili sudjelujemo u društvenom životu. Promjene dolaze polako, ali treba još puno raditi na osnaživanju žena i mijenjanju tih tradicionalnih uloga.
Koje promjene bi voljela vidjeti u budućnosti?
– Želim da nas društvo prihvati i da se shvati da imamo jednaka prava i potencijale kao svi drugi. Trebaju nam prilike za obrazovanje, kvalitetan posao i podrška da Romkinje budu aktivne i samostalne. Također, bitno je da se poboljša odnos s lokalnom zajednicom i da se smanje predrasude i sukobi. Vjerujem da je to moguće ako svi zajedno radimo na tome.
Kroz svoje dugogodišnje iskustvo Nada Ivanišević svojim primjerom pokazuje kako upornost i spremnost na rad mogu otvoriti vrata i Romkinjama koje se često nalaze na marginama društva. No, njezin intervju također ističe da je za trajne promjene nužno raditi na edukaciji, zapošljavanju i razbijanju tradicionalnih obrazaca unutar same romske zajednice, kao i na smanjenju diskriminacije u širem društvu. Ona je primjer društvu, a ovakvi primjeri su potrebni da se dogode promjene.
Orhan Memedi
Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
