Pročitajte priču o Dadi i Nadi Ignac, udomiteljima velikog srca

U moru negativnih priča o romskoj zajednici, nailazimo na priču o Draganu i Nadi Ignac koji su preko 80 djece udomili te pružali sigurnost i toplinu u svojem domu.

Dado i Nada Ignac su udomitelji već petnaest godina. Iako se jedan dio djece zadrži po nekoliko godina u njihovom domu, često se dogodi da ta djeca budu samo kratko i u prolazu jer je bračni par udomitelj za hitna udomiteljstva.

Bračni par ima i sedmero vlastite djece, od kojih većina već samostalno živi i radi. S većinom djece koju su udomili povremeno se i dalje čuju, a djeca ih rado dođu i posjetiti. Inicijativu je potaknula supruga Nada koja je bila nezaposlena te je imala vremena posvetiti se djeci.

Kod skromne obitelji Ignac trenutačno je udomljeno troje romske djece, ali supružnici ističu da imaju smještajni kapacitet za njih šestero te se situacija mijenja iz tjedna u tjedan. S Centrom za socijalnu skrb u kontaktu su svaki tjedan, jer je obitelj Ignac među rijetkima u Međimurju koja može pružiti hitni smještaj kada se za to javi potreba. Više ni ne broje koliko puta su ih zvali iz Centra za socijalnu skrb usred noći da im dovedu dijete kojemu je hitno potreban dom.  Ignac navodi da su često prestrašeni i nesigurni. Međutim, opuste se kada čuju romski jezik.

Kada ih na romskom pitam odakle su, počnu se smijati, onda im je lakše, veseliji su. To je razlika. Svi su zadovoljni, nikad u životu nisam imao neugodnu situaciju, u smislu da bi nam stvarali neke probleme. Zadovoljna su i djeca, i mi, i Centar. U to kakve su probleme djeca imala u, recimo, naselju, mi ne ulazimo, a tako su nam rekli i u Centru. Djeca imaju povjerenja u nas, znaju da imaju našu podršku i pitaju nas za savjet, ali što se tamo sve događalo, to mi ne ispitujemo – Ističe Dado Ignac za regionalni tjednik.

Ponos Hrvatske

Cijelu priču smo mogli čuti diljem Hrvatske jer su 2021. godine dobili nagradu „Ponos Hrvatske“ te su se mediji potrudili prezentirati njihov dugogodišnji rad koji nije nimalo lagan. Međimurska županija se ističe po romskim udomiteljima kojima je porastao broj u zadnjih nekoliko godina, a njihov rad i potreba za njima se rijetko ističe te se na Dado Ignac osvrnuo na njih.

– To su vrijedni ljudi koji imaju zadovoljene sve uvjete za udomiteljstvo. U javnosti se najviše čuje o problemima s Romima, a o dobrim primjerima slabo se čuje. Moram reći i da je danas puno bolja situacija. Imam blizu 60 godina, u Jugoslaviji Romi nisu imali takve mogućnosti, nikoga nije bilo briga. Sada se vidi pomak kod mladih Roma i kod onih koji dođu kod nas. Završavaju srednju školu i trude se da budu korisni. Imamo medicinske sestre, liječnika, policajca… Još uvijek su tu veliki problemi, trebat će još puno godina, ali vidi se napredak. Želim potaknuti sve koji mogu da postanu udomitelji jer u Međimurju postoji velika potreba za njima – zaključio je Ignac

Rastanci su najteži

U svemu tome, navode supružnici, najteže im padaju rastanci. Neka djeca bila su i po osam godina kod njih i nakon toga je, kažu, teško kada moraju otići, pogotovo ako dijete k njima dođe kao mala beba, s tek nekoliko mjeseci starosti. No, s većinom djece ostaju u kontaktu te, ističe, ako se netko od njih poželi vratiti, vrata obitelji Ignac uvijek su im otvorena.

 

Dejan Nikolić

 

Tekst je napisan uz financijsku potporu Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027.

 

„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”