Naša snalažljivost se često prepričava, a naša sposobnost da preokrenemo nevolju u našu korist možemo pročitati u priči snalažljivog Ahmeda koji je uspio cijelu vojsku zbuniti i pomoći preokrenuti katastrofu u svoju korist.
Bilo je to 1912. godine kada su Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grčka udružile snage kako bi pokušali vratiti teritorij i protjerati Otomane s Balkana.
Jedna od najvažnijih bitaka rata vođena je u blizini makedonskog grada Kumanovo 23. i 24. listopada kada je srpska vojska, iako brojnija od turske, bila daleko slabije opremljena. Ipak, srpski komandanti vjerovali su da mogu u jednoj odlučujućoj bitci poraziti Otomane i natjerati ih na povlačenje.
Naravno da prevlast, moć i sposobnost Turci nisu olako stekli pa su kada su se srpske snage počele okupljati oko makedonskog grada, odlučili da pokrenu iznenadni napad.
Bitka kod Kumanova bila je bitka u susretu, jer su obje vojske jurile jedna prema drugoj. Borba je krenula loše za srpsku vojsku, koju je zbog iznenadnog napada Turaka obuzela konfuzija.
Tada je neočekivani heroj preuzeo stvari u svoje ruke – taj čovek bio je trubač romskog porijekla, Ahmed Ademović. Ovaj domišljati glazbenik uspio je u presudnom trenutku svojom trubom imitirati zvuk otomanske trube koji poziva na povlačenje, iako je taj signal čuo samo jednom u životu.
Njegova jedinica očekivala je jak frontalni napad turske vojske koja je planirala da pregazi glavnicu srpske vojske i tako je razdvoji na manje grupe. Kada su Turci krenuli u juriš, Ademović se probio iza neprijateljskih redova, potpuno nenaoružan, osim svojom trubom te učinio nešto zbog čega će ostati vječno zapamćen – oglasio se otomanskim signalom za povlačenje. Otomanske trupe su se iznenađeno zaustavile i tako izgubile nalet. Nastao je kaos u turskim redovima, što je srpska vojska iskoristila i odbila napad. Opet neopažen, prešao je nazad, među srpske trupe i odsvirao signal za juriš.
Njegov podvig je bio jedan od ključnih faktora za srpsku pobjedu u ovoj bitci, a izučavao se i na vojnim akademijama. Ahmed je zbog ovog junačkog čina odlikovan Karađorđevom zvijezdom s mačevima. Ademović odlikovanje nije skidao do kraja život, međutim, nije imao sreće da do kraja svog života uživa u svojim zaslugama i časnom životu. Tokom Drugog svjetskog rata Nijemci su strijeljali dvojicu njegovih sinova – Redžu i Ramu.
Posljednje godine života Ahmed je proveo u bijedi, kod svog unuka Fadila. Umro je prosincu 1965. godine u svojoj 92. godini.
Ovo je jedna od rijetkih priča koja je zabilježena na ovim prostorima i koja svjedoči herojstvu i snalažljivosti Roma da obrane svoje domove. Tijekom domovinskog rata mnogobrojni Romi su sudjelovali u Domovinskom ratu, ali nažalost brojne priče o herojima se nikad neće čuti.
Orhan Memedi
