Na istočnom rubu Zagreba, između industrijskih hala, napuštenih skladišta i rubnih zona grada, smjestilo se naselje Kozari putevi. Danas ono sve više poprima obrise funkcionalne i raznolike zajednice, no njegov razvoj nije bio ni jednostavan ni brz. pedeset, ovo područje bilo je sinonim za improviziranost, izolaciju i život na margini.
Naselje se počelo formirati početkom kasnijim 80-im godinama doseljavanjem brojnih romskih obitelji, a potpuni procvat osjetio se 90-ih, kada su se tu doselile brojne izbjegličke obitelji – većinom prognane tijekom ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Bez osnovne infrastrukture, stanovnici su u početku živjeli u barakama građenim od drveta, lima i otpadnih materijala. Struje, vode i kanalizacije nije bilo, a blatnjavi puteljci umjesto ulica pretvarali su se u rijeke čim bi pala kiša.
Tu je nastala i regionalno poznata slika koja pokazuje Milana Bandića kao čovjeka iz naroda, požrtvovnog i zabrinutog za sudbinu građana, ali i odlučnog i nepokolebljivog dok hoda posred blatne lokve, ne mareći za svoje elegantno odijelo i cipele.
„Sjećam se dana kada nismo imali ništa – ni vode, ni kanalizacije, struju smo vukli iz jednog priključka, sve na crno. Nismo imali gdje, ali i želja nam je bila da tu ostanemo i pokušamo stvoriti život za našu djecu“, prisjeća Avdija, dugogodišnji stanovnik naselja. „Na početku smo bili nevidljivi – za institucije, pa čak i za susjede.“
Godinama su se stanovnici borili za osnovne uvjete života. Zahvaljujući upornosti, angažmanu pojedinaca iz zajednice, nevladinih organizacija i povremenoj podršci lokalne uprave, naselje je polako počelo mijenjati svoj izgled. Ulice su asfaltirane, uvedena je električna mreža i voda, kanalizacija je spojena na gradski sustav, a 2014. godine uvedena je autobusna linija koja Kozari puteve povezuje s ostatkom Zagreba. Tada je, prvi put, grad priznao ovo naselje kao stvarni dio urbane cjeline.
Jedan od ključnih pomaka dogodio se u području obrazovanja. Danas gotovo sva djeca iz naselja redovito pohađaju osnovnu školu, a mnogi su uključeni i u dječji vrtić koji je otvoren upravo s ciljem integracije romske djece u predškolski sustav. Posebno vrijedan je projekt u suradnji s DV „Zrno“, gdje romska djeca borave u mješovitim skupinama zajedno s djecom iz susjedstva.
„Moj sin je sada u trećem razredu i piše bolje od mene“, kaže uz osmijeh Amela B., majka troje djece. „U vrtiću su se naučili igrati i razgovarati sa svima. Sad im je normalno ići kod susjeda koji nisu Romi. Nije više kao prije kada smo se izbjegavali. Danas se pozdravljamo, pomažemo jedni drugima, imamo normalne odnose kao susjedi.“
Zajednica više nije homogena. Uz Rome, u naselju danas žive i Bošnjaci, Albanci, Hrvati, Srbi i drugi. U samom naselju živi i saborski zastupnik bošnjačke nacionalne manjine koji je odrastao upravo u ovom kvartu.
Sve više romskih stanovnika radi, a mladi se uključuju u obrazovanje i različite gradske programe. Dio kuća je legaliziran, a stanovnici aktivno sudjeluju u procesima uređenja prostora i jačanja susjedskih odnosa.
No problemi nisu nestali, postoje još brojni problemi koji muče romsku zajednicu. Mnogi još uvijek nemaju riješene vlasničke papire, zbog čega im prijeti rušenje ili nemogućnost prijave prebivališta. Upravo se time i muči cijela obitelj koju su odjavili sa starog prebivališta koji su imali i spora zbog skupljanja sekundarnih sirovina. Novi zakonski propisi onemogućuju im da zadrže socijalnu pomoć ako sakupljaju sekundarne sirovine, što je za mnoge bio jedini izvor prihoda. Nadalje, diskriminacija i dalje postoji, ali – kako kažu mještani – više nije pravilo.
„Ne želimo biti slučaj za socijalnu službu ili senzacija za televiziju. Samo želimo živjeti normalno – da nas se poštuje kao i druge“, kaže Sulejman, koji je u više navrata bio u medijima zbog svog posla skupljanja sekundarnih sirovina te pobune susjeda zbog toga.
Kozari putevi su danas naselje koje se mijenja – ne bez prepreka, ali uz jasne znakove napretka. Njegova priča nije samo romska priča, nego ogledalo šire borbe za inkluziju, dostojanstvo i pravo na grad. Od blatnih baraka do naselja s jasnim identitetom i infrastrukturom, ovaj kvart pokazuje što se sve može kad se zajednica ne zaboravi.
Orhan Memedi
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
