Romska povijest često je prepričavana bez Roma, a njihova kultura tumačena kroz oči drugih. No film Latcho Drom (što na romskom jeziku znači “sretan put”) donosi drukčiju priču – onu ispričanu kroz pjesmu, ples i svakodnevicu samih Roma. Bez naracije, bez dijaloga, bez objašnjavanja – film jednostavno dopušta da život govori sam za sebe.
Redatelj Tony Gatlif vodi nas na glazbeno i vizualno putovanje koje počinje u Indiji, praćeno starim romskim pjesmama i ritmovima, a završava u Španjolskoj, u vatri strastvenog flamenca. Usput stajemo u Egiptu, Turskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Francuskoj. Svaka postaja otkriva djelić romskog identiteta, ali u konačnici otkrivamo nešto zajedničko – ljubav prema putovanju, slavljenje života i neprekidnu borbu protiv neprihvaćanja.
Gatlif ne romantizira romsku svakodnevicu, ali ni ne tumači njihovu patnju – on jednostavno bilježi. Kamera prati vodu, kotač, vatru, životinje koje prate Rome na njihovom putu, šarenu odjeću, nakit, instrumente, pjesmu i ples. Film kroz četiri godišnja doba prikazuje što znači živjeti u pokretu – sjećati se, voljeti, biti odbijen, ali i opstati.
Ono što posebno odjekuje u filmu jest snaga romske glazbe. Bez obzira gdje se nalazili – u vrelim azijskim pustinjama, u hladnim ravnicama istočne Europe ili u brdima sjeverne Afrike – Romi svugdje nose isti duh: ritam žlica, otvorenih bubnjeva i žičanih instrumenata, pjesme koje govore o ljubavi, putovanju i bolnom osjećaju odbacivanja od strane većinskih zajednica.
Orhan Memedi
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
