Kada se spomene flamenco, malo tko ne pomisli na vatru, strast i ritam. A kada se spomene ime Joaquína Cortésa, govori se o čovjeku koji je tu vatru pretvorio u umjetnost koja nadilazi granice – i kulture, i vremena. Rođen 1969. u španjolskoj Córdobi, u obitelji romskog (gitano) podrijetla, Cortés je odrastao uz glazbu i pokret, uz ono što Roma stoljećima nose u sebi – osjećaj ritma koji se ne uči, nego živi.
Još kao dječak, s obitelji se preselio u Madrid. Ondje je počeo plesati, u početku nesigurno, ali s nepogrešivim osjećajem da njegovo tijelo zna govoriti jezikom koji drugi tek pokušavaju razumjeti. Sa samo 14 godina primljen je u Španjolski nacionalni balet, a već dvije godine kasnije postao je solist – i to na pozornicama poput Boljšoj teatra i Metropolitan Opere. No iako je mogao ostati u sigurnosti klasičnog baleta, Cortés je sanjao nešto veće: ples koji će spojiti tradiciju i modernost, flamenko i balet, Romstvo i svijet.
Godine 1992. osnovao je vlastitu kompaniju i stvorio ono što će postati njegov zaštitni znak – spoj sirove emocije flamenka i elegancije baleta. Njegova predstava Pasión Gitana („Romska strast“) obišla je svijet i pretvorila ga u globalnu zvijezdu. Kostime mu je dizajnirao Giorgio Armani, s kojim je godinama njegovao umjetničko prijateljstvo i koji je u Cortésu vidio oličenje muške elegancije i snage.
Cortés je ubrzo postao omiljen i u svijetu pop kulture. Njegov ples privukao je pozornost najvećih – Madonne, Jennifer Lopez, Naomi Campbell, Antonio Banderasa i Penélope Cruz, koji su s njim surađivali ili se pojavljivali na njegovim nastupima. Madonna ga je, primjerice, pozvala da nastupi s njom u nekoliko posebnih izvedbi, dok su Jennifer Lopez i Naomi Campbell javno isticale da ih inspirira njegova strast i sloboda pokreta. Pojavio se i u nekoliko filmskih projekata, uključujući film The Flower of My Secret Pedra Almodóvara te Gitano, u kojem je glumio glavnu ulogu – još jednom potvrdivši da njegov talent nadilazi plesnu scenu.
Njegov uspjeh nije došao lako. Morao se probijati kroz svijet koji često nije razumio ni flamenko, ni Rome. No upravo ta kombinacija identiteta postala je njegova najveća snaga. Cortés nikada nije skrivao svoje podrijetlo – naprotiv, uvijek je ponosno isticao da njegova energija, senzibilnost i ritam dolaze iz romskih korijena, iz kulture u kojoj je strast način preživljavanja.
Kroz karijeru koja traje više od tri desetljeća, Cortés je uspio ono što rijetki mogu: spojiti umjetnost i popularnost, tradicionalno i suvremeno, visoku kulturu i masovnu publiku. U svojim predstavama koristi glazbu, svjetlo, scenski pokret i modu, stvarajući iskustvo koje je istodobno koncert, plesni spektakl i osobna ispovijest. Njegovi nastupi nisu samo ples – oni su proslava identiteta, života i slobode.
Danas, nakon desetljeća na pozornici, Joaquín Cortés i dalje pleše, stvara i inspirira. Pokrenuo je i vlastitu zakladu za poticanje mladih umjetnika romskog podrijetla, želeći im pokazati da talent nije privilegij – nego poziv. Njegov životni put govori da granice postoje samo dok u njih vjerujemo, a umjetnost – pogotovo ona koja dolazi iz srca – ne poznaje boju, narod ni društveni status.
Za mlade Rome širom Europe, Cortés je dokaz da romski identitet ne mora biti prepreka, nego izvor snage. Njegova priča poziva da se usudimo sanjati i da, poput njega, zaplešemo svoj vlastiti ples – onaj koji ne traži dopuštenje, već otvara vrata tamo gdje su bila zatvorena.
Jer, kako sam Cortés jednom rekao:
„Ples je moja žena, moj život, moja istina. Kad plešem – slobodan sam.“
Orhan Memedi
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
