Život u romskom naselju

Odrastati u romskom naselju se svakako razlikuje od odrastanja u integriranom društvu, jednostavno je drugačije, od malih nogu pa sve do sada.

Odrastao sam u Capraškim poljanama, romskom naselju u Sisku koji broji oko 600 stanovnika. Naselje je nekoliko kilometara udaljeno od Capraga, malog mjesta u kojima su škole, dom zdravlja i sve ostalo neophodno za život. Nema javni prijevoz, određene komunalije, a društvenog života imamo igralište.

Odrastao sam s roditeljima, dvijema sestrama, bakom i djedom u maloj kućici. Moji su dosta radili i nisu bili toliko s nama, više smo bili s bakom i djedom. Otac radi od kada znam za sebe u Gospodarenju otpada Sisak,  a majka na crno u željezari  skuplja sekundarne sirovine. Kada bi bili bolesni djed bi nas vozio s biciklom doktoru jer nismo imali auto, a javnog prijevoza nije  bilo tada kao ni sad.

Bez obzira na probleme, život u romskom naselju je ostao je u lijepom sjećanju, osobito ljeti, jer bi tada bili svi vani i igrali se. Uvijek bi ljeti, kad bi pao mrak neko od odraslih palio vatru,  a mi djeca bi pekli kukuruz  i slušali priče. Jednostavno romski život u naselju teče drugačije nego u neromskom naselju, više je djece i gužve vani, a ljudi su otvoreniji.  Kad bi bio Božić, mi djeca bi se skupili i tražili slatkiše ispod slame.  Romska djeca doživljavaju svoje djetinjstvo bez opterećenja o nacionalnosti i drugim brigama koje su nepotrebne i odraslima, a kamoli djeci.

Kada je krenula osnovna škola, počela je identifikacija s romskim identitetom i diskriminacijom.  Od prvih dana djeca bi se loše ponašala prema meni zato što sam Rom. Jedan dječak bi me stalno maltretirao i tukao i rekao da sam smrdljivi Cigan. Kad bih se vratio s užine sve bi stvari našao na podu, naravno učiteljica je to znala i ništa ne bi na to rekla  jer i ona nije voljela što sam Rom. Nekad bi me udarila s knjigom po glavi zato što sam Rom. Kad sam imao rođendan moji su kupili slatkiše da počastim prijatelje, a djeca su uzeli ali nisu pojeli. Kad su otišli kući,  ostavili su sve na klupi, a ja sam to uzeo i dao romskoj djeci i od tada vise nisam ih nikad počastio jer sam se osjećao jadno i manje vrijednim. Već u prvih dana obrazovanja sam shvatio da smo mi drugačiji te smo mi, romska djeca, družili međusobno. Sad kad sam odrastao mislim da i djeca nisu toliko kriva koliko roditelji jer sve to dolazi od roditeljskog odgoja.

U nastavku života sve više shvatiš da tvoja nacionalnost u većinskom društvu stvara teret te se držiš naselja jer jednostavno ideš tamo gdje te prihvaćaju. Mislim da je to jedan od razloga zašto se ljudi ne sele iz naselja. Iako netko želi kupiti kuću događa se da ljudi jednostavno ne žele prodati.

Diskriminacija je dio života, od obrazovanja do posla

Moje iskustvo traženja posla nije bilo ništa bolje. Ljudi i dalje imaju predrasude prema Romima, nazvao sam jednu firmu i čuo sam da primaju radnike. Preko telefona je bilo sve u redu, rekli su da dođem, ali čim su me vidjeli rekli su da je sve riješeno i da su našli već radnika. Mislim da je boja presudila.

Vjerujem da svi Romi, barem nekoliko puta u životu, dožive diskriminaciju pri zapošljavanju, ali u svim drugim fazama u život, barem  je tako u naselju.

Kada pogledam unazad ne mogu reći da sam imao loše djetinjstvo i da djeca u naselju imaju  manje kvalitetan život. Kroz tu isključivost i izdvojenost u naselju, možda kasnije krenu doživljaji i diskriminacija zbog nacionalne pripadnosti. Vjerujem da djeca u integriranom društvu tu tužnu priču doživljavaju u ranijem razdoblju.

Nadam se da će u budućnosti biti bolje i da naše buduće generacije neće u tako ranoj dobi doživljavati diskriminaciju i taj osjećaj manje vrijednosti te da s vremenom ljudi neće imati predrasude prema Romima i da jednostavno budemo prihvaćeni u društvu.

Dejan Nikolić

 

Tekst je napisan uz financijsku potporu Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027.

 

„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”