Tko mi broji krvna zrnca?
Koliko je nama Romima poznata ta izjava ili ona češća ‘Ma to su Cigani, ali ti si Rom”?! Zamislite da zamijenite riječ Rom ili Cigan i pridodate drugu nacionalnost i to izgovorite u njihovoj okolini? Mislim da bi nastala neugodna tišina i neprijatni pogledi, ali opet kada se to Romima govori, mi bi se trebali smješkati i ponositi se jer mi nismo oni Cigani, mi smo Romi!
E da, mi smo Romi koji su civilizirani, nismo oni koji puštaju glasnu glazbu, pijemo ili pljačkamo, mi smo oni koji su „normalni“ pa nismo praktički ni Romi.
Nažalost je jedna cijela nacija postala sinonim za sve loše što se događa. Ako želiš nekome reći da ne bude škrt, onda mu kažeš nemoj se Ciganit. Ako smatraš da se netko loše obukao onda kažeš „Što si se obukao kao Cigan?!“ Ako vidiš da je netko glasan onda kažeš vidi Ciganluka. Ima tu još mnogo toga za što smo krivi, a da nismo ni prstom maknuli. To je ta priča zbog kojih se sve više Roma izbjegava izjašnjavat kao Rom. Nažalost je to činjenica, da ako si Rom, nemaš šta tražiti na nekom boljem poslu pa vidiš liječnike koji su Romi, ali te s neugodom pozdravljaju, medicinske sestre koje ti u prolazu kimnu s glavom jer ne žele da se razazna da se poznajete ili jednostavno sretnete poznanicu na nekoj blagajni, a ona jednostavno izbjegava širu komunikaciju.
Negativnu percepciju romske zajednice je nemoguće izbjeći
Nažalost je istina da bi bilo lijepo kada bi svi koji su „normalni“ jednostavno prihvatilo činjenicu da su Romi i to jasno iskazali, ali situacija je takva kakva je. Pojedinci to rade i trude se, ali nose teret zajednice koja je stoljećima ugnjetavana, prisilno asimilirana i porobljavana. Nekada taj teret sruši i najjače, a mi tražimo da „izađu iz ormara“ i ponosno viču da su Romi, pa tko smo mi?!
Možda zvuči grubo, ali zašto je nacionalnost toliko bitna kada si Rom? Zašto bi morali iskazati tu činjenicu prema drugima kada nas upitaju? Da li svakog pitamo koje seksualne orijentacije? Da li svakog pitamo čiji djed bio Ustaša, a čiji Četnik? Ne pitamo i ne trebamo pitati jer jednostavno nije bitno te to je osobna stvar svakog pojedinca, pa tako svakog Roma kojemu kao svakoj osobi nije prvo na pameti koje je nacionalnosti.
Jednostavno je dosta cijele priče i svega oko toga tko je i što je, već želimo prava i jednakost koji ima svaki građanin i to je to! Ne želimo posebno mjesto i povlastice, želimo samo zadržati naše dostojanstvo!
Amelia Selina
Tekst je napisan uz potporu Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. godine.
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske“
