Surova istina koja boli – segregirani razredi su temelj nejednakosti koju trpe Romi
Svi imamo pravo na dostojan život i na temeljna prava koja su nam zajamčena, ali zašto ta ista prava ne vrijede za romsku djecu. Kroz primjere u cijeloj Europi vidimo da su romska djeca segregirana i da nemaju jednaka prava, ali svi držimo oči zatvorene.
Za romsku djecu koja žive u današnjoj Europi, jednaka obrazovna prilika je iluzija. U pojedinim zemljama više od polovice romske dječje populacije šalje se u škole za djecu s posebnim potrebama. U takvim školama romska djeca ne dobivaju diplomu koja ih priprema za život u demokratskom društvu i konkurentnom tržištu rada, upravo suprotno: lišena su prava na obrazovanje, stigmom da im nije potrebno obrazovanje. Živjet će svoje odrasle živote u kojima se nisu uspjeli obrazovati, ostaju nezaposleni ili osuđeni na nisko plaćene poslove ili kućanske poslove. Oni neće moći ostvariti temeljna prava i biti će lišeni temeljnog dostojanstva. To je realna sudbina mnogobrojne romske djece koja se rijetko izgovori.
Osobito se u Europi ističu segregirani razredi, romska djeca bivaju odvojena od neromske djece u posebnim razredima ili školama zbog obrazaca getoiziranog naselja ili zbog sirove rasne diskriminacije. Izolirani od svojih neromskih vršnjaka i često podučavani od strane nedovoljno osposobljenih prosvjetnih radnika, oni u samom početku svog života doživljavaju i upoznaju diskriminaciju u prvoj ruci. To nije problem zemalja trećeg svijeta, to problem Europe.
Upravo je uloga nevladinih organizacija da ističu probleme sustavnog uskraćivanja prava Romima na obrazovanje jer je taj trend opet u porastu. Ovu situaciju ne možemo prevladati bez provedbe sveobuhvatnih programa školskih desegregacija i kreiranja jednakih prilika za sve. Upravo ta segregacija je temelj daljnjeg neuspjeha pojedinca koji bez temeljnih znanja ne može kreirati budućnost. Možemo slobodno tvrditi da bez školske desegregacije stvarna promjena postaje nedostižna.
Moramo biti svjesni da danas moramo djelovati i javno istupiti s tim problemom jer desegregacija škola je politika koja se ne može provoditi samo kroz projekte civilnog društva i donatorske intervencije. Ona se može riješiti samo putem državne akcije i održivom i angažiranom političkom voljom države i institucija. Nažalost smo daleko od toga, nedostaje stvarna politička volja i ideja kojim bi se riješio problem segregacije, ne samo u Hrvatskoj, već u cijeloj Europi. Iako možemo vidjeti pomaka u nekoliko slučajeva u državama u srednjoj i istočnoj Europi, taj postotak je zanemariv, a dok ne krenemo zajedničkim snagama u borbi za jednako obrazovanje nećemo ostvariti osnovno i temeljno pravo te bolju budućnost za našu djecu.
Ramona Memedi
Tekst je napisan uz financijsku potporu Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027.
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske“
