Štrajk glađu u bivšem koncentracijskom logoru Dachau

Borba za ravnopravnost i slobodu je uvijek bila dio identiteta romske zajednice. Na današnji dan, prije 45 godina, njemački Romi i Sinti su pokrenuli štrajk glađu kako bi ukinuli njemačku praksu skupljanja podataka Sinta i Roma, još od nacističkog režima.

Na Veliki petak 1980. godine (04.04), dvanaest pripadnika naroda Sinti započelo je štrajk glađu na spomen području bivšeg koncentracijskog logora Dachau. Ova akcija se pretvorila u ključni događaj za pokret za građanska prava Sinta i Roma u Njemačkoj. Štrajku su posebnu moralnu težinu dali preživjeli logoraši Jakob Bamberger, Hans Braun i Franz Wirbel.

“Landfahrerordnung” (Uredba o putujućim osobama), koja je u Bavarskoj ostala na snazi sve do 1970. godine, desetljećima je ograničavala temeljna prava Sinta i Roma. Bavarska kriminalistička policija bilježila je imena, otiske prstiju i osobne podatke Sinta i Roma iz cijele Njemačke sve do duboko u 1970-im godinama. Ti su se podaci u nekim slučajevima nadovezivali na dosjee stvorene još u doba nacističkog režima. Ti su dosjei često korišteni u postupcima za odštetu kako bi se odbacili zahtjevi Sinta i Roma koji su preživjeli Holokaust.

Štrajkaši su tražili informacije o sudbini tih dosjea. Njihov je protest izazvao širok val javne solidarnosti i predstavljao je prekretnicu u javnoj percepciji romske zajednice. O događajima u Dachau izvještavalo je oko 100 domaćih i stranih medija. Na kraju je regionalna vlada javno priznala da se mora suočiti s diskriminacijom Sinta i Roma. Ministarstvo unutarnjih poslova također je tvrdilo da su dosjei bavarske kriminalističke policije uništeni početkom 1970-ih.

Aktivisti za građanska prava susreli su se s njemačkim ministrom pravosuđa Hans-Jochenom Vogelom u Dachauu 12. travnja 1980., čime je i službeno okončan štrajk glađu. On im je obećao svoju podršku i opisao ovu prosvjednu akciju kao “vrlo važan poticaj” za razgradnju predrasuda.

Iako se i dalje suočavaju različitim predrasudama te jačanja ekstremizma u njemačkom društvu, ovi koraci su bili neophodni kako bi se jačao romski identitet, oslobođen prijašnjih strahota koje su Sinte i Rome pratili desetljećima nakon pada nacističkog režima.

 

Orhan Memedi