Serđan Baftijari i njegov uspjeh na prestižnom sveučilištu u Beču
Obrazovanje je ključ uspjeha, osobito u romskoj zajednici koja se vrti u začaranom krugu siromaštva i diskriminacije. Osobito zbog te činjenice nam je drago vidjeti iznimke koji bi trebale s vremenom postati sve češće te biti pozitivan primjer mladim Romima da se može uspjeti u životu.
Određeno stanje u društvu se može mjeriti i stupnjem obrazovanja članova, a romska zajednica u Crnoj Gori polako stupa sve većim brojem mladih koji završava određeni studij. Jedan od svijetlih primjera je Serđan Baftijari, prvi Rom iz Crne Gore koji je nedavno magistrirao van naših granica i to na jednom od najprestižnijih evropskih univerziteta – Centralnom europskom sveučilištu u Beču (CEU)
Njegova upornost, motivacija, ali i želja da pomogne ne samo mladima iz svoje zajednice, već cjelokupnom društvu doveli su ga na pijedestal uspjeha, još jednom dokazujući da su prepreke tu isključivo da nas ohrabre i učine jačima, a nikako da nas skrenu s puta i udalje od zacrtanog cilja.
Prvi koraci u obrazovanju za Baftijarija su, ne krije, bili izazovni. Osnovna škola „Božidar Vuković Podgoričanin“ na Koniku bila je prva, ali možda i najteža stepenica ka današnjem zvanju.
„Bilo je izazovno, pogotovo u osnovnoj školi, jer ja sam sa Kosova, a izbjegli smo u Podgoricu. Tada, u tim uvjetima bilo je jako teško, osobito zbog života u Kampu. Zbog okoline kakva je tada bila i činjenice da nije imalo mnogo učenika iz romske zajednice, pogotovo onih koji su pohađali matičnu školu ‘Božidar Vuković Podgoričanin’. Imao sam i malo problema sa drugom djecom’, prisjeća se Baftijari za crnogorski portal.
Iako nije planirao nastaviti svoj obrazovni put, jedan događaj je bio okidač da ipak ostvari svoj potencijal koji ga doveo do toga da danas bude prvi Rom koji je završio diplomski studij na prestižnom diplomskom studiju.
„Nisam planirao da nastavim obrazovanje, jer moje iskustvo nije bilo dobro i nisam imao nešto mnogo prijatelja do kraja osnovne škole. Onda sam se prijavio u ljetnu školu koju je organizirao ‘Forum mladih i neformalna edukacija’. Oni su radili ljetne kampove i na jednom od njih govorili su o stereotipima i predrasudama. Imali smo tu ‘role playing’ odnosno igranje uloga i u svim situacijama sam se pronalazio. Vidio sam da je taj nejednak tretman u odnosu na druge upravo zbog toga što dolazim iz romske zajednice. Tu sam prelomio da želim da idem putem obrazovanja, da želim da promijenim tu sliku i da kažem da, samo zato što pripadam jednoj zajednici, ne mora da znači da ne mogu da uradim nešto ili da sam manje vrijedan. I ne mora da znači da su možda druga djeca iz romske zajednice manje vrijedna i sposobna u odnosu na druge, ukoliko im se pruži prilika“
Nakon upisa u srednju školu nailazi na barijere zbog ravnatelja škole koji mu je govorio da upiše drugu srednju školu jer neće tamo izdržati ni prvo tromjesečje, ali je svojom upornošću ukazao da može te je istu završio kao jedan od najboljih u generaciji.
Nakon srednje škole upisuje Fakultet političkih znanosti u Podgorici te uz obveze na fakultetu počinje raditi te uključuje u romsko civilno društvo.
„Krenuo sam rano da radim, ali isto tako i rano da se uključujem u cijelu priču oko aktivizma, da zagovaram bolji položaj moje zajednice, ali isto tako i položaj mladih u Crnoj Gori. Htio sam da prvenstveno u toj oblasti dam doprinos. Kroz rad u civilnom sektoru uvidio sam da je najveći problem što zajednica iz koje dolazim živi na margini društva i nikako da izađe iz tog začaranog kruga siromaštva. Smatram da se moraju kreirati bolje politike koje će dati više efekata. Da imamo zaista nekoga iz romske zajednice koji će sa drugima, naravno, raditi na politikama koje će bolje oslikavati same potrebe romske zajednice“, dodaje Baftijari.
Upravo ga je taj aktivizam, kako navodi, i ohrabrio da iskuša svoje mogućnosti i proba da upiše master studije na prestižnom Centralnom europskom sveučilištu u Beču.
„Iskustva su nevjerojatna, u pozitivnom smislu. Na tom univerzitetu studenti su iz svih krajeva svijeta. Imao sam kolege sa afričkog kontinenta, iz Azije, Amerike… Sa tog aspekta nevjerojatno je koliko se čovjek obogaćuje na ličnom planu. I uopće komunikacija sa studentima, ali i profesorima je drugačija. Taj odnos profesor – student nije kao kod nas. Drugačiji je pristup profesora prema studentima i tretiraju se jednako, nema hijerarhije. Svi su kolege i gledaju samo kako jedni drugima mogu da pomognu“
Nadamo se da će stečenim iskustvom i znanjem uspjeti unaprijediti položaj Roma u Crnoj Gori, ali i šire te da ćemo još mnogo pozitivnih stvari objavljivati o njegovom uspjehu i karijeri.
D.N
