U vrijeme kada je romski jezik živio gotovo isključivo u usmenoj tradiciji, Šaip Jusuf stao je pred izazov da Romani čhib učini čitljivim i podučljivim. Kao suautor prve normativne romske gramatike objavljene 1980. u Skoplju, Jusuf je svojim radom označio prijelomnu točku: romski jezik dobio je svoj prvi sustavan, pisani i metodičan opis koji je otvorio vrata njegovoj uporabi u obrazovanju i institucionalnom priznanju.
Rođen u prvoj polovici 20. stoljeća, Jusuf je kroz pedagoški rad i društveni angažman izgradio reputaciju među učiteljima, aktivistima i jezikoslovcima. Njegova suradnja s lingvistom Krumeom Kepeskim spojila je lokalno, praktično znanje o govoru s teorijskim alatima koji su bili nužni za pisanu gramatičku razradu — rezultat je bila knjiga napisana paralelno na romskom i makedonskom jeziku koja je, s 220 stranica, ponudila prvi sustavan uvid u gramatičku strukturu Romani čhiba.
Značaj te knjige nije samo bibliofilski ili znanstveni: autorima je bila namjera da gramatika postane praktičan priručnik za nastavnike i tvorce udžbenika. U kontekstu bivše Jugoslavije, gdje su pitanja manjinskih prava i obrazovanja bila pod jakim pritiskom političkih pritisaka i administrativnih prepreka, objava ovakvog priručnika značila je i političko i kulturno potvrđivanje — potvrdu da romski jezik zaslužuje sustavnu brigu, obrazovne programe i mjesto u školskim programima.
Rad na standardizaciji Romani čhiba bio je i ostao složen proces. Autori su se oslanjali na dijalekatske osnove (u radu se navode varijante upotrebljavane na prostoru Makedonije i susjednih područja) pa su istovremeno otvorili pitanja koja i danas odzvanjaju: može li postojati jedan jedinstveni standard za jezik razgranat u brojne dijalektalne varijante, ili će se razvijati više standarda prilagođenih konkretnim zajednicama? Rasprave o izboru grafije, pravopisa i dijalekatskih modela pokrenute radom Jusufa i Kepeskog ostale su živi dio lingvističke i kulturne refleksije.
Osim znanstvenog doprinosa, Jusufovo nasljeđe živi kroz prakse i simbole: njegovo ime danas se spominje u kontekstima dodjela nagrada, školskih patronata i kulturnih programa posvećenih romskom jeziku i književnosti. Takvi događaji pokazuju da je njegov rad nadahnuo generacije nastavnika, prevoditelja i aktivista koji rade na širenju pismenosti i vidljivosti romskog jezika.
Što ostaje kao najvažnija poruka o Šaipu Jusufu? Da je jezik živa zajednica koja traži alate za prenošenje znanja. Njegova gramatika nije bila kraj, nego početak — pokušaj da se glas koji stoljećima živi u razgovoru i običajima zapiše, analiziraju njegovi obrasci i omoguće njegovi prijenosi u školu i knjigu. Za mnoge Rome u regiji i šire, Jusufov rad predstavlja potvrdu: njihov jezik može biti formaliziran, podučavan i cijenjen.
Orhan Memedi
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
