Romski narod stoljećima je opstajao unatoč svemu. Progonjen, prešućivan, marginaliziran, ali nikada zaboravljen. Ne od Boga, ne od predaka, i nikada od onih među nama koji znaju da se Rom ne postaje – Rom se rađa. Biti među Romima je privilegija kada preuzmeš odgovornost za svoj narod, kulturu, jezik i budućnost.
Romska povijest nije priča o siromaštvu, već o dostojanstvu. Naša kultura, glazba, umjetnost, obrtništvo, običaji – oblikovali su duh Balkana i utkali se u europsku kulturnu baštinu, ali rijetko bivaju priznati. Ipak, ne tražimo priznanje od svijeta, ako ga prvo ne damo jedni drugima.
Zato danas želim jasno poručiti:
Vjera nije nacija. Vjera je duhovna veza između čovjeka i Boga. Nacija je pripadnost jeziku, kulturi, povijesti i narodu. Rom može biti pravoslavac, musliman, katolik, protestant – ali je uvijek Rom, dok god u srcu nosi svoj narod i odgovornost da ga ne zaboravi.
Ne postoji vjera koja zabranjuje ljubav prema vlastitom narodu.
Ne postoji Bog koji traži da zaboraviš materinski jezik da bi mu se molio.
Ako mi ne podržavamo svoju kulturu – tko će?
Ako mi ne čuvamo svoje običaje – tko će ih prenositi?
Ako sami sebi nismo važni – nećemo biti važni ni drugima.
Mi, Romi, više ne smijemo biti nevidljivi.
Politička nemoć vodi kulturnom nestanku. Ako nas nema za stolom – onda smo na jelovniku. Zato je krajnje vrijeme da se okupimo – ne oko praznih obećanja, već oko konkretnih ciljeva:
- Jačanje romskih organizacija u svim općinama
- Zajednička kulturna platforma koja promiče naš identitet
- Politički front koji brani naše interese u institucijama
- Obrazovna i medijska strategija za novu generaciju ponosnih, pismenih i odgovornih Roma
Romska politika nije protiv nikoga – ona je ZA NAS.
Za Balkan. Za Europu. Za svijet u kojem je i romski glas – glas razuma, umjetnosti i ljudskih prava.
Zato danas ne pozivam na bunt. Pozivam na jedinstvo.
Ne tražim milostinju – tražim partnerstvo.
Ne želim više integraciju bez identiteta – želim integritet sa slobodom.
Jer tko zna tko je – zna i kamo ide!
A mi, Romi, znamo – idemo naprijed. S ponosom, s vjerom, s političkom odgovornošću i složno.
Zato pozivam sve Rome – bez obzira na vjeru, jezik, regiju:
Budimo jedno. Budimo ponosni. Budimo organizirani.
Jer ako mi ne vidimo jedni druge – drugi nas nikada neće vidjeti.
Mi nismo broj – mi smo narod.
Za kulturu. Za tradiciju. Za budućnost.
Zajedno. Za nas. Za Balkan. Za svijet.
Za jedinstvo!
Ja sam ZA. A vi?
Milorad Popović
