Rom Čarobnjak

Jednom davno živio je gospodar koji je imao je veliku livadu. Pa opet, nije bila niti toliko velika ali kad bi trava narasla izgledala bi bogata i bujna. Kada je dolazilo vrijeme žetve, gospodar bi uzeo ljude pod uvjetom da pokose cijelu livadu u samo tri dana. No, ukoliko ne bi sve pokosili ne bi dobili ništa. I tako su kosili livadu nekoliko godina besplatno. Svake godine bi pokušavali ali nikad im nije uspijevalo, tako da nisu dobili ništa od plaće.
Tako jedne godine čuo i Rom da Gospodar traži ljude da pokose livadu. Rom se odmah uputio gospodaru da dogovore plaću za košnju livade te se dogovorili da po danu dobije 5 zlatnika. To je bila visoka plaća za takav posao ali se Rom obvezao da će sve pokositi u 3 dana, ukoliko ne uspije da gospodar ne mora ništa platiti.
Došao Rom prvi dan kositi travu ali je bilo vruće taj dan te odluči malo zadrijemati pa doći poslijepodne kositi travu.
„Kosit ću poslijepodne!“
U poslijepodnevnim satima se vrati Rom na livadu, pogleda je i reče:
„Pa nema rose, moram čekati do sutra da padne rosa!“
Sljedećeg jutra došao je nadglednik po Roma pa mu Rom reče:
“Sada želim spavati, nakon doručka ću kositi travu.”
Nakon doručka mu je bilo previše vruče, pa je odlučio pomaknut posao do poslijepodneva.
“Nakon ručka ću kositi i to sve! Kako, to nije vaš posao”, rekao je Rom nadgledniku.
U popodnevnim satima dolazi Rom i kaže nadgledniku: ” Pa, danas neću više započeti, sutra ću doći i kositi sve” Nadglednik se začudi: “Ali nisi ni započeo kako ćeš do sutra sve dovršiti!”
– “To nije tvoj problem, livada će se pokositi!”
Došao je Rom i treće jutro, a nadglednik je upozorio Roma : ” Danas morate započeti kositi.” Taman da krene na posao ipak se predomisli: “Znaš, dragi gospodine, ja neću ni početi. Ti samo reci svojem gazdi da sam sve pokosio, to će biti za tebe i za mene korisno.”
U večernjim satima Gospodar pita: “Je li Rom pokosio livadu?” Nadglednik kaže: “Sve je lijepo pokosio.” Nedugo nakon toga došao je Rom kod Gospodara po nagradu : “Ja sam Gospodine pokosio cijelu livadu – sada ne budi škrt i daj mi novac!” Gospodin je platio cijelu plaću.
Rom iskušavajući i dalje svoju sreću traži od njega kruha za svoju djecu za večeru. Pa on, sažalio se dadne mu i kruha. Vidjevši da je gospodar dao kruha, pita on opet: “Ja sam radio tako teško po takvoj vrućini. Daj barem slanine za večeru” Gospodar se razgnjevi na Roma, izvuče jedan štap i lupne ga njime te kaže: ” Takvima kao tebi nikad dosta!” Rom se uhvati za glavu i pobjegao i zavapivši: “Gospodine, kako vaš travnjak bio lijepo pokošen tako bude do sutra procvao i zelen kao da nije bio pokošen!”
Gospodar odmah drugo jutro uzeo konja i zajahao da vidi kako Rom pokosio travnjak. Kad je zastao začudio se – livada je bila zelena kao da je nitko nije pokosio.
Uhvatio se Gospodar za glavu i reče: “Ovaj Rom je bio stvarno Čarobnjak!”