Prva stalna svjetska izložba o nacističkom genocidu nad Sintima i Romima

Godine 1980. započela je povijesna borba za priznanje i očuvanje sjećanja na jedan od najslabije dokumentiranih zločina nacističkog režima – genocid nad Sintima i Romima. Upravo te godine, njemački pokret za građanska prava Sinta i Roma uputio je jasan zahtjev: osnivanje Dokumentacijskog i kulturnog centra koji bi služio kao simbol novog identiteta i samosvijesti ove manjine, te kao trajno svjedočanstvo stradanja koje je desetkovalo njihove zajednice diljem Europe.

Ova ideja postala je stvarnost sedamnaest godina kasnije. U ožujku 1997. u Heidelbergu je svečano otvoren Dokumentacijski i kulturni centar njemačkih Sinta i Roma, s prvom stalnom izložbom posvećenom Holokaustu nad ovom manjinom. Bila je to prekretnica u povijesti sjećanja i prvi put da je razmjer nacističkog genocida nad Sintima i Romima tako jasno i javno prikazan. Više od 700 domaćih i međunarodnih gostiju nazočilo je svečanosti otvorenja, čime je Centar dobio i međunarodno priznanje.

Ova izložba ne predstavlja samo arhivsku i muzeološku vrijednost – ona je živo mjesto sjećanja, borbe za pravdu i obrazovanja. Zahvaljujući osobnom angažmanu preživjelih, aktivista i povjesničara, prikupljeni su dokumenti, fotografije i osobne priče koje razotkrivaju sustavno progonstvo, deportacije i masovna ubojstva pripadnika romske i sintske zajednice tijekom nacističkog režima.

Uspjeh Centra u Heidelbergu otvorio je vrata i drugim institucijama. Godine 2001., u Državnom muzeju Auschwitz u Poljskoj, otvorena je stalna izložba o genocidu nad Sintima i Romima, realizirana pod vodstvom istog Centra. Svake godine ova izložba privlači milijune posjetitelja iz cijelog svijeta, šireći znanje o tragediji koja je dugo bila na marginama europske povijesne svijesti.

Predstavnici Centra iz Heidelberga aktivno sudjeluju u radu različitih savjetodavnih odbora koji pomažu spomen-područjima u oblikovanju izložbi i edukativnih programa. Njihova stručnost i predanost osigurali su da je genocid nad Sintima i Romima danas adekvatno predstavljen u brojnim memorijalnim institucijama diljem Europe.

Otvaranjem ovih izložbi započela je nova era – era priznanja, edukacije i suočavanja s prošlošću. No, unatoč postignućima, borba za ravnopravnost i potpuno prihvaćanje Sinta i Roma u europskim društvima još uvijek traje.

Dok se posjetitelji kreću kroz prostore ispunjene fotografijama, osobnim predmetima i pričama žrtava, suočavaju se s istinom koja je predugo bila prešućivana. Upravo zato, postojanje ovakvih centara nije samo važno – ono je nužno.

Orhan Memedi