Problematika Roma kroz oči mladih Roma

Svakim danom se susrećemo različitim pogrdnim natpisima po ulicama u kojem možemo vidjeti nečije mišljenje o Romima, možda jest od mlađe i neupućene mladeži , ali svejedno određeni odraz mišljenja jedne grupe ljudi o svojim sugrađanima. Ništa bolje nije s virtualnim svijetom, u kojem se vidi sve veća netrpeljivost prema romskoj manjini, u kojoj postoje još žešći  i grozniji ispadi, ne samo pojedinca već masu ljudi koji smatraju da Romi ne bih trebali biti dio društva i najboljem smislu deportirati u neku drugu zemlju da se pozabave s“njima“.

Sve to izrečeno (ili u ovom smislu napisano) ima sve dublju i težu sliku o percepciji vlastite zajednica mladih Roma, koji se trude biti uspješni u svome životu, kao i ostali svoju vršnjaci.

Svaki put kad krenem čitati članak o nekom događaju vezan za Rome  više provodim vremena čitajući komentare nego sami članak. Svaki put se pitam;  Zar mogu biti tako okrutni ljudi? Zar i moji susjedi, kolege i svi ostali razmišljaju tako?

Sva su ta pitanja koja se vjerojatno pitaju svi Romi koji čitaju komentare koji potiču na mržnju prema Romima, svojim sugrađanima koji i ovako muku muče da stvore svoje put i krenu istim stopama kao i svi ostali, bez opterećenosti  sa pozadinom i teretom koji ih prati i tereti zbog grijeha kojeg nisu ni počinili.

Dječak koji je nekada dijelio sa mnom školsku klupu iznenada je izmakao stolicu uz riječi da ne želi da sjedi pored Romkinje. Svaki dan me podsjećaju na moje porijeklo i govore mi da sam neuredna i da se razlikujem od ostalih učenika – Katja (pseudonijum), romska djevojčica koja pohađa redovnu školu u Ostravi, Češka.

Za Svjetski dan Roma je organizirano mnogo događanja koji bih trebali ukazati na problematiku Roma i  upoznavati građane s kulturom Roma, ali svejedno postoji u meni nezadovoljstvo koje se sve više ukazuje i u drugim mladim Romima , te stvara suprotan efekt, dolazi do asimilacije mladih Roma, što dugoročno dovodi do gubitka borbe i želje za jednakošću. Kao primjer možemo vidjeti broj studenata na Sveučilištima koji ne prelazi broj od 30 već 10 godina. Moramo se pitati zašto je to tako!

Nekvalitetna i neučinkovita provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma

Problematika mladih Roma je još u početku rješavanja, nije do sada bila primarna ni sekundarna u strateškim mjerama ključnih dionika. Da ne govorimo o Akcijskom planu za mlade u kojim mladi Romi nisu direktno ni zastupljeni. Iako smo svjesni da je stanovanje i zapošljavanje veoma bitno za romsku zajednicu, moramo shvatiti da smo izgubili bitku s vremenom te da su nekoliko generacija, zbog loše politike provedbe i kreacije mjera, izgubljeni u ovom slučaju.

Krenuvši možda ispočetka, možda dobijemo jednu od bitki te uspijemo osigurati novim generacijama kvalitetno obrazovanje i mogućnosti u ostvarivanju ciljeva. Jedan od tih ciljeva bio bih osigurati kvalitetnu dodatnu nastavu za osnovnoškolce i peer support za srednjoškolce kako bih mogli povećati broj studenata na fakultetima. Bitna stvar kojoj trebamo težiti jest obrazovanje djece i mladih kako bih mogli stvoriti jednak pristup srednjoškolskom i eventualno visokoškolskom obrazovanju.

Vrijeme da krenemo novom smjeru, poticanju mladih i stvaranju kritične mase mladih Roma koji mogli kreirati daljnje korake za buduće naraštaje. Kao što rekoh, izgubili smo nekoliko generacija nemojmo ih izgubiti još.