Požar u romskom naselju Kuršanec odnio tri mala života

Još jedna tragedija koja je odnijela nevine dječje živote, jedna u nizu koja se skoro svake godine događa, ali ovog puta smo izgubili tri anđela.  

Svi sudionici u romskom pokretu su svjesni da su romska naselja i dalje  neadekvatna za život, bez obzira na uređenost istih. Jednostavno stalan rast broja stanovnika dovodi do divlje gradnje, neadekvatne gradnje koja ponekada jedva izdrži teže vremenske uvjete. Uz takav princip rješavanja krova nad glavom, neupitno je da su i priključci za struju i pitku vodu isto u katastrofalnom stanju te takvi čimbenici dovode do tragedija, situacija kada mlade obitelji često zbog požara gube krov nad glavom, ali i situacija kada i djeca stradaju.

Zbog takvih situacija došli do najgoreg scenarija koji se dogodio u Međimurju. Došlo je  do požara u obiteljskoj kući u Kuršancu, gdje su troje djece – osmogodišnji dječak, sedmogodišnja djevojčica i dvogodišnja djevojčica – izgubila život dok je obitelj spavala. U jednom intervjuu je Matjaš Dido Oršuš, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine, izjavio da se „u ovom trenutku vade tijela djece u vrećama“, a na to nitko ne može ostati ravnodušan.

Ovaj tragični događaj još jednom otkriva kolike opasnosti vrebaju naši najugroženiji članovi zbog uvjeta u kojima žive. Segregirana naselja u kojima su dugo zakucani često nemaju odgovarajuću infrastrukturu, sigurnosne sustave ni adekvatnu hitnu podršku. Ta izolacija nije samo društvena, već doslovno stavlja živote naših najmlađih u opasnost. Osobito je zabrinjavajuće, a možda i sramotno da je, prema izjavama stanovnika Kuršanca,  Vatrogasnoj postrojbi iz Čakovca trebalo čak 1 sat i 15 minuta da stignu na mjesto nesreće, a udaljeni su svega 8 kilometara!

Smatram da je jedini put naprijed – put prema sigurnijoj i dostojanstvenijoj budućnosti – nužno raseljavanje naših obitelji iz segregiranih naselja i preseljenje u integrirane sredine. Jedino tako možemo početi osigurati kvalitetniji život romskim obiteljima. U takvim sredinama ne bismo samo dobili bolju stambenu infrastrukturu, već i pristup kvalitetnijem obrazovanju, zdravstvenim uslugama i socijalnim programima koji mogu pomoći u premošćivanju dugogodišnjih nejednakosti.

Ova tragedija, koja je nas pogodila sve, ne smije biti samo još jedna statistika. Ona mora potaknuti akciju – akciju vlasti, društvenih organizacija, ali i nas samih. Kao Romi, moramo se zalagati za uvjete koji će osigurati budućnost bez straha, gdje svaka obitelj ima pravo na siguran dom i dostojanstven život. Vrijeme je da se zajedno, kroz preseljenje u integrirane sredine, okrenemo budućnosti u kojoj se ovakve tragedije više ne ponavljaju.

Naša borba za bolje uvjete i desegregaciju mora započeti. Ne radi se samo o politici, već o životu – našem, naših najmlađih, i cijele zajednice.

 

Orhan Memedi