Povijest i jezik Roma, kratak osvrt na njihova obilježja

Narod koji nema svoju povijest, jezik, kulturu i običaje nije niti narod, niti će ga koji drugi većinski narod sa kojim ima suživot ozbiljno prihvatiti u svoju sredinu. Romi imaju svoju povijest, jezik, kulturu i običaje. Romska kultura bazirana je uglavnom na usmenim legendama, što znači da događaje njihove povijesti mogu teško odrediti, i to i vremenski i sadržajno.

Romi spadaju u manjinsku grupu koja nema svoju matičnu domovinu, tako da Romi pripadaju onom većinskom narodu na čijem području države žive. Romi u Republici Hrvatskoj pripadaju hrvatskom narodu i čine jednu od najstarijih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Prvi put se spominju odnosno u pisanim dokumentima krajem 13 stoljeća, točnije 1362 godine u Dubrovniku iako su oni bili tu i prije toga. Romi se spominju prvi puta u gradu Zagrebu 1373. godine. Na području grada Zagreba, Romi su se bavili zanatskim djelatnostima, (trgovci, kovači, keramičari, kotlari, mesari). Također imali su u ono vrijeme dozvolu da na Gornjem gradu obavljaju svoje djelatnosti, te su bili priznati i bili dobri zanatlije. Romi se također spominji i u Puli 1497. godine (Dominik Ciganin), te u Šibeniku 1500. godine.

Na osnovu lingvističkih nalaza danas se tvrdi da su Romi porijeklom iz Indije. Iz kog dijela Indije potiču Romi i o vremenu početka migracije mogu se naći različita mišljenja u literaturi. Prema Klebertu (J.K.Klebert, 1967.) Romi potiču iz Pendžapa, dok  drugi pisani tragovi pojedinaca tvrde da im je postojbina prednja Indija, iz pokrajine Kabula, iz kaste Sudra.

Točno vrijeme prvih seoba iz Indije teško je utvrditi i po Beberskom (S.Beberski 1975.) velike seobe Roma desile su se u vremenu od V. do XII. stoljeća, dok Klebert vrijeme velikih migracija smješta u period od X. do XIV-og stoljeća. Tijekom svojih migracija Romi su u tri velika migracijska vala, odnosno tri pravca krenuli izvan svoje matične zemlje, a to su ;

– prvi migracijski val išao je prema Egiptu,

–  drugi na sjever i na zapad,

–  treći preko Egejskog mora i otoka u južne dijelove Grčke

 

Romi se u Republici Hrvatskoj nisu homogene te prema vjeroispovijesti dijele se na;

– katoličke Rome koji čine 39,2%

– muslimanske Rome koji čine 31,9

– pravoslavne Rome koji čine 28,9%

 

Pored navedenih podjela mogu se naći i druge grupe Roma:  Bajaši, Burgijaši, Čergari, Kaldaraši, Karavlasi, Kovači, Kaloperi, Khanjari, Lovari, Tamari, Gurbeti, Gitani, Zavarači, Gabelji, Kopljari,  Korpar, Rudari, Kale, Sinti, Manush, Ungari, Luri, turski i tako dalje. Najveći broj naziva koje imaju različite grupe Roma, najčešće su vezane za njihova zanimanja. U prošlosti, a i danas, može se čuti da Rome nazivaju Ciganima. Riječ Cigan je za njih uvredljivo, jer to ime dali su im Grci prilikom migracija, što u prijevodi znači za nešto daje nedodirljivi u negativnom smislu.

Romski jezik;

Jedan dio stare kulture su zadržali, ali su i poprimili neke od kultura i običaja većinskog stanovništva u okruženju, na primjer od vjere pa do jezika naroda sa kojima su živjeli a i danas žive.

Za Rome, jezik je glavna zajednička kulturna karakteristika. Romski je jezik jedini identitet Roma koji je sačuvan do današnjih dana. Romski identitet i kultura prepoznati su kao sastavni dio povijesti ove zajednice. Romska populacija u Hrvatskoj rezultat je različitih migracija, što je rezultiralo susretom različitih romskih govora na ovome području. Romski jezik je jedina usmena knjiga koju su Romi ponijeli od svoje pradomovine Indije.  U romskoj zajednici postoje različiti dijalekti. Zbog raseljavanja i emigriranja po cijelom svijetu, u svoj jezik, unosili su elemente jezika država koje su postale njihove nove domovine. Zbog toga romski jezik spada u grupu takozvanih jezika, čija je budućnost i opstanak neizvjestan i ugrožen.

Rasprave o romskoj jezičnoj različitosti nisu nikad prestale. O romskom se jeziku uvijek raspravljalo kao o jeziku koji se različito govori i različito piše, ovisno od govornika, naziva njihovih grupa, vremena i mjesta u kojem su Romi obitavali, odnosno ovisno o njihovim specifičnim društvenim uvjetima u kojima se taj jezik upotrebljavao. Romski i ne romski lingvisti, često daju dvosmisleno  nedokazano tumačenje da romski jezik kao jezik ima između 25 i 100  različite dijalekte. Romi kao zajednica često imaju i različite govorne dijalekte kao na promjer; gurbetski, kalderaški, džambaski, arlijski, lovarski, govor sinta, Kale, Manuši, i dr .

U Hrvatskoj žive dvije skupina Roma; Romi koji govore romski jezik i koji je karakterističan za sve Rome u svijetu „Romani chib“ i na području Međimurja, Baranja, Sisačko-moslavačke županiej i dio Slavonije živi druga skupna Roma – Bajaši. Romski jezik je nestandardiziran i ima 60-ak dijalekata te je potreban daljnji rad na njegovoj normizaciji, kao i očuvanju i unapređenju. Iako nije standardiziran Romi govore i pišu koristeći abecedu i latinično pismo ili jednu od romske abecede.  2015. godine Opća skupština UNESCO-a prihvatila je inicijativu Republike Hrvatske da se 5. studenog proglasi Svjetskim danom romskoga jezika.

Na području Međimurja procjenjuje se da ih ima najviše. Procjenjuje se da ih ima više od deset tisuća i  govore Ljimba d*bjaš, dijalekt staro rumunjskog govora. Taj dijalekt su ponijeli sa sobom tokom migracija jer je njima tada bilo zabranjeno govoriti materinji jezik  i oni su ga sačuvali do današnjih dana tvrdeći da je to romski jezik.

Zapravo Romi u Hrvatskoj su skupina više-manje različitih dijalekata, jer su Romi svugdje gdje su se nastanili  preuzeli riječi ili posuđenice jezika naroda među kojem su živjeli, ili su se potpuno asimilirali da ne govore romski već hrvatski, albanski, srpski, turski i dr. Posuđenice su njima bile potrebne kad romski jezik nije imao vlastitih riječi za imenovanje pojedinoga termina ili kada nije odgovarao u potpunosti značenju romske riječi. Obzirom da su Romi živjeli nomadskom životom oni kao takvi nisu imali prilike se uključiti u obrazovni sustav. Specifičnosti romskog jezika, raznolika kultura, tradicija, religija i način života, kao i njihova migracijska povijest uticali su na stvaranje romskog identiteta koji je okarakteriziran različitim simbolima. Povijesno gledano, romske grupe su prelazile sa jedne lokacije na drugu i ostavljale tajne putne simbole koje su koristili članovi romske zajednice kada su zbog specifičnih obaveza ostajali udaljeni od svoje grupe. Vrlo je vjerojatno da su ovi simboli možda bili prvi napisani i proizvedeni prikazi romskih riječi.

Simboli su prenosili poruke i informacije Romima koji su bili u pokretu, a poruke i informacije dobivale su samo određene grupe Roma. Poruke i informacije mogle su biti prevedene i pročitane, tj. dešifrirane i proslijeđene samo od jedne grupe na drugu grupu, odnosno od onih koji odlaze na one koji dolaze. Pored informiranja, simboli su služili i kao upozorenje drugoj grupi koja dolazi, ali i kao sredstvo zaštite grupe koja ih je ostavljala. Tajni simboli na putu su, u stvari, prve romske “putujuće novine” koje su proizveli sami Romi kombiniranjem hijeroglifa, slova, predmeta i prirodnih materijala kao što su lišće, perje, određene vrste drveta, metal, tkanina, staklo, koža i drugi materijali za stvaranje znakova u njihovom tajnom kodu. U ovim znakovima jasno se vidjelo da određeni materijal sa kojim su simboli nastali nije bitan, nego je bitno ono što je simbolizirano. Na taj način, podsvjesno ili ne, Romi su stvorili, odnosno proizveli simbole kao najranije stranice svoje povijesti pisanja i prevođenja odnosno samo prevođenja. Imena ili izrazi koji označavaju tajne simbole na putu na romskom jeziku razlikuju se prema grupi koja ih je napisala i kreirala

Prema Clébertu, u vrijeme kada su korišteni tajni simboli na putu, Romi nisu imali romsku abecedu. Međutim, oni su imali veoma bogat broj konvencionalnih znakova koji su im omogućili njihovo međusobno komuniciranje, a njihova značenja bila su čuvana u tajnosti među grupama.

Oznake su imale čisto informativni karakter. Kombinirajući različite predmete i aranžirajući ih na određeni način Romi su obavještavali sljedeću grupu o situaciji na terenu. Prevođenje simbola vršili su članovi zajednice, jer su znali i bili upoznati sa značenjem “izvorne poruke”. Prevodioci su radili u interesu grupe koja je ostavljala simbole. Međutim, značenja simbola bila su različita i svaka grupa imala je specifične, odnosno različite simbole koji su ovisili o njihovom načinu života, dijalektu, tradiciji, vjerovanju i navikama. Kroz ove prakse Romi su bili proizvođači vlastitih pisanih riječi i prijevoda, iako nesvjesno.

Nema kod Roma ničeg što ne bi bilo poznato i drugim narodima, odnosno Romi su narod jednako kao i drugi narodi i etničke skupine.

 

Dušan Nikolić

 

Tekst je napisan uz financijsku potporu Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027.

 

„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske“