Po obrazovanju se budućnost prepoznaje

Problemi u obrazovanju kod Roma je česta pojava, od vrtića do fakulteta osjećamo diskriminaciju koja nas prati od malih nogu, a rijetko tko nadvlada tu pojavu.

Školska godina je počela i prvašići kreću sretni prvim koracima na svoj dug put obrazovanja, barem se nadamo da će biti dug jer nam statistika govori drugačije. Naime, samo 15,1 % Roma završava srednju školu koja je neophodna da bi našao normalan posao. Samo tih 15% će biti, ajmo reći, konkurentni na tržištu rada, a njih 84.9% će ostati obavljati nisko plaćene poslove ili biti na socijali.

Nažalost je to činjenica koja je neosporiva te u samom početku imamo nejednak start koji često završi prije samog cilja. Nedovoljna uključenost u vrtiće i predškolske programe, nezastupljene knjižnice, ne znanje roditelja i nedovoljna samosvijest te zatvorena romska naselja dovode do toga da djeca jednostavno zaostaju u startu i ako to spojimo s obrazovnim sustavom u kojem nema adekvatne aktivnosti za te učenike da se barem djelomično približe predznanju svojih vršnjaka neroma, onda možemo i očekivati te brojke koje su činjenice za romsku zajednicu.

Isplahnuli snovi

Sve navedeno možda djeluje grubo, ali to je stanje u Hrvatskoj u kojoj ima 65 romskih odjela, čistih romskih razreda u kojima nema nijedno neromsko dijete. Zamislite situaciju cijelog razreda romske djece koje ne  zna dobro koristiti hrvatskim jezikom i kvalitetu takve nastave. Tu nema budućnosti za nijedno dijete, barem ne u onom smislu da ćemo imati dijete kojem će se ostvariti želja da bude liječnica, pedijatar, policajac ili drugo neko zanimanje koje ste sanjali kada ste bili dijete.

Kvaliteta takve nastave nije usporediva s neromskim razredima ili miješanim razredima. Imate djecu u međimurskoj županiji, koji su osmi razred, a ne znaju dobro čitati. Imate mnogobrojne mlade čije stečeno znanje u osnovnom obrazovanju nije ni blizu onog što je neromsko steklo u istom razdoblju. Sve je to rezultat izdvojenih i romskih razreda i problema s kojima se djeca susreću od najmlađe dobi. Danas, trinaest godina nakon presude Europskog suda u Strasbourgu koja je segregaciju romske djece na jezičnoj osnovi ocijenila nezakonitom, imamo više takvih razreda nego nakon presude.

Sve to dovodi do pitanja: kada ćemo se toga riješiti, kada će djeca ostvariti svoje snove i kada će krenuti s realne startne pozicije u svojim prvim koracima obrazovanja? Kada ćemo se odmaknuti od činjenice da preko pet tisuća učenika koji pohađaju osnovnoškolsko obrazovanje, samo njih 55 završi na listi stipendista za visoko obrazovanje Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta?

To je pitanje na koje nemam odgovor, ali imam svjesna razmišljanja o mogućim scenarijama koja bi poboljšala situaciju budućih generacija koja tek slijede.

Dosta romskih naselja i romskih razreda

Iako sam svjestan situacije u kojoj se nalazimo i da većina Roma žive u romskim naseljima, svjestan sam i činjenice da većina Roma želi živjeti i van naselja i odseliti se iz začaranog kruga siromaštva. Romi su svjesni da život u naselju ne čini dobro njima i njihovoj djeci i da je desegregacija jedini put boljeg života za njih i njihove obitelji.

Većina Roma, da imaju pravo glasa, bi se odselilo iz naselja i živjelo u miješanom društvu, integriranom društvu, ali nemaju kako. Planovi desegregacije na nacionalnoj razini su nestali, ljudi ne žele prodati kuće Romima, a prezime i boja kože im često prepreka u tome naumu. I sama država je odustala od toga cilja te se sada značajna sredstva ulažu u uređenju tih naselja. Dobijete društveni dom, asfaltirane ceste, igrališta, legalizaciju naselja i mnogo drugih stvari, ali problemi ostaju isti. I dalje živite u romskom naselju u kojem prevlada nezaposlenost, nepoznavanje hrvatskog jezika, isključenosti iz društvenih događanja i nevidljivi zidova koji izdvajaju romsku zajednicu od ostalih mještana.

Sva sredstva koja se ulažu u naselja trebaju se ulagati u desegregaciju i pomoć pri kupnji kući izvan naselja. Danas brojni Romi rade svakakve poslove i rado bi se iselili iz naselja da pružaju svojoj djeci bolju budućnost, ali ne mogu to ostvariti iz različitih razloga. Država može i mora osigurati pozitivne mjere poticaja koji bi omogućile kupnju nekretnina van naselja, tek tada možemo razgovarati o pomacima i boljoj budućnosti mališana.

 

Dejan Nikolić

 

Tekst je napisan uz financijsku potporu Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027.

 

„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske“