Neka nam je sretna Vasilica!
Danas se obilježava jedan od najznačajnijih romskih praznika koji se stoljećima obilježava kod Roma. Zanimljivost je da Vasilicu ne slave samo pravoslavni Romi, već i Romi islamske vjeroispovijesti, a običaji uključuju višednevno obilježavanje ovog praznika.
Romi su tokom migracije i trajnog nastanjivanja preuzeli mnoge tradicije i običaje naroda kojima su imali suživot. U proslavi su, uz tradicionalna obilježja, integrirali običaje koje su donijeli sa sobom iz svoje pradomovine Indije. Tako su preuzeli tradiciju slavljenja početka Nove godine pod nazivom Vasilica, a u njega su unijeli puno svojih specifičnosti, tradicija i običaja. Tradiciju obilježavanja Vasilice Romi su sa sobom ponijeli i u druge krajeve Europe i svijeta u kojima žive tako da se u sadašnje vrijeme Vasilica obilježava u romskim zajednicama u mnogim dijelovima svijeta.
Prema Dragoljubu Ackoviću, Romi na Balkanu njeguju sljedeću legendu:
Jedanput pođe Firaun (romski car) u rat i dođe do mora. Bog ga je volio pa naredi da se more rastavi i on suh dođe do polovine mora. Tu se prevari i rekne: “I Bog me se boji, a kamoli ljudi!” Bog ga tada zapita: “Čija je ovo sila?” On umjesto da rekne : “Tvoja Bože!”, prevari se i reče: “Moja!” Bog se naljuti i naredi da se more sastavi kako je i bilo, te se i Firaun i sva njegova vojska podave; samo ostanu na životu oni koji su bili izašli iz mora.
Poslije toga, pošalje Bog Sv. Vasilija onima sto su bili izašli i on ih zapita: “Hoćete li me slaviti, pa da vas sastavim sa onima sto su na onoj strani?” “Hoćemo”, odgovore mu oni. Onda se Sv Vasilije pomoli Bogu i Bog stvori gusku. Romi se jedan po jedan popnu na nju i ona ih prenese prema onoj strani mora. Sv. Vasilije im naredi da ga slave i da za njegov dan kolju guske. Od tog ostatka Firaunove vojske nastali su svi Romi. U znak zahvalnosti sto ih je spasio, Romi i dan danas slave Sv Vasilija ili Vasilicu.
Ovisno o državi i načinu života, samo obilježavanje se razlikuje. U pojedinim krajevima obitelji se drže običaja da se kolje onoliko komada peradi koliko ima muških članova obitelji, dok se u urbanim dijelovima obilježava samo s jednom perad. Iako je najčešće guska ili purica na stolu, posebno mjesto u tradiciji klanja peradi za Vasilicu ima pijevac čije klanje za Vasilicu označava sreću i radost obitelji u godini koja počinje.
Iako imamo odstupanja kod klanja peradi, jedan običaj je uvijek prisutan, a to je pogača! Na sam dan Vasilice domaćica priprema poseban oblik pogače – slavski kolač. Kada se pogača mijesi, u njega domaćica stavlja jedan komad kovanog novca. Prije pečenja se površina pogače ukrašava raznim ukrasima. Od komadića tijesta izrađuju se razne figurice koje se postave na površinu kolača, a često figurice izražavaju zanat obitelji čime se bavi. Figurice imaju svoje značenje, a često simboliziraju i ljubav, mir, sreću, i blagostanje.
Pogača se lomi prije objeda, a sudjeluju svi ukućani. Onaj član obitelji koji u svom komadu pogače pronađe kovanicu je posebno sretan jer taj novčić simbolizira očekivanje da će taj član obitelji u godini koja dolazi biti naročito uspješan i sretan i da će zaraditi dosta novca.
Neka nam je sretna Vasilica!
