Približavamo se godišnjici smrti Matéa Maximoffa, izvanrednog romskog pisca, pripovjedača i prevoditelja, koji nas je napustio 24. studenog 1999. godine. Prisjetimo se njegova života i djela koja su oblikovala romsku književnost i dala glas zajednici koja je stoljećima bila marginalizirana.
Matéo Maximoff rođen je 17. siječnja 1917. u Barceloni, u obitelji kalderaških Roma. Njegov otac bio je obrtnik, a majka Manuš Romkinja, rodica poznatog jazz gitarista Djanga Reinhardta. Od najranijih dana, Matéo je odrastao između jezika i kultura — kalderaški romski, španjolski, a kasnije francuski, koji je postao jezik njegova pisanja.
Njegov život bio je ispunjen izazovima. Tijekom Drugog svjetskog rata, njegova obitelj bila je prisiljena u internacijske kampove u Francuskoj, iskustvo koje je duboko obilježilo njegovo pisanje. Kroz svoja djela, Maximoff je prenosio glasove marginaliziranih, svjedočio o patnjama Roma, ali i slavio njihovu kulturu, tradiciju i identitet.
Njegov prvi značajni roman, Les Ursitory (1946), predstavlja spoj usmene romske tradicije i modernih književnih formi. Matéo je također preveo Novi zavjet na kalderaški romski jezik, pokazujući kako pisana riječ može postati most između kultura i generacija. Njegova djela prevedena su na više jezika i ostala su trajno svjedočanstvo romskog identiteta u Europi.
Prisjećajući se Matéa Maximoffa, prisjećamo se ne samo velikog pisca, već i kulturnog svjedoka i glasnog zagovornika svoje zajednice. Njegova literatura i danas nas podsjeća koliko je važno čuti, čitati i prepoznati priče onih čiji glas često ostaje nečujan.
Orhan Memedi
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
