Legenda o caru svih Roma – Penga
U ona stara vremena, na sedmom nebu, živio je veliki i svemoćni Penga, car svih Roma. Dva bijela konja vukla su njegove zlatne kočije. Penga, bogat i slavan vladao je ne samo Romima, već i svim ostalim ljudima koji su živjeli na zemlji. Kako je imao ogromno bogatstvo ništa nije radio, već je po cijeli dan vozio svoju mnogobrojnu djecu u zlatnim kočijama.
Ali jednoga dana, polomi se točak na njegovim zlatnim kočijama i oni svi padoše na zemlju. Sjeo Penga pod jedno drvo čekajući da dođu sluge da ga podignu i prenesu u dvorac. Čekao Penga, čekala djeca, čekali oni tako dan, dva, tri – ali nitko od sluga nije ih potražio ili došao po njih. Koliko je vruće bilo i sunce sjalo, od njega je sasvim pocrnjelo Pengino lice i lica Pengine djece.
Pa i Pengu, romskog kralja, pojuriše sa mjesta na kom je sjedio. Došao neki seljak i ne znajući da je on Bog i kralj Penga, poče da viče na njega: “Zar ne vidiš, slijepče jedan, da ti i tvoja djeca gazite po mojoj njivi? “Hajde gubite se, da vas više nisam vidio ovdje!“
Penga je pokušao da objasni tko je i što je i što mu se desilo, ali seljak ni da čuje.
Htio, ne htio, romski Bog i kralj je sakupio djecu i krenuo da traži svoj dvorac, ali ono što si
jednom izgubio, teško ćeš naći! Išao on drumovima, raspitivao se, tražio, molio, ali nigdje ničeg.
Trudio se vratiti svoje ali kada je uvidio da takav život nikuda ne vodi, skupi svoju djecu, pa im reče: “ Čujte djeco moja, izgubili smo kraljevstvo. Sada smo nitko i ništa! Pa ipak treba jesti i živjeti. A da bi se jelo mora se nešto raditi jer ništa ne pada s neba. I zato neka jedan od vas bude kovač, to je dobar zanat i sa njim će moći lijepo da se prođe. Drugi neka bude svirač, ljudima je potrebno i da se provesele. “
Tako je Penga svakom svom djetetu dao po neki zanat. Došao red i na dva najmlađa djeteta. Oni ni sa čim nisu bili zadovoljni i ni na što nisu pristajali. Pengi je bilo žao da ih ostavi bez ikakva zanata pa reče: “I vi ste moja djeca i ne bih volio da me proklinjete kad umrem. Zato, neka jedno od vas uzme torbu i krene u svijet da prosi i tako se prehranjuje. A drugo … ( tu se Penga malo zamisli što da da najmlađem sinu kad mu baš ništa nije preostalo) kako su sjedili blizu neke šume, u to se iz šume pojavi jedna rundava medvjedica i priđe im. “ Evo tebi druga, sine, moj. Povedi medvjedicu i pođi u svijet . Ona će nahraniti tebe, a ti nju!
