Predstava „Zatvorsko cvijeće“ TeatraR, izvedena 14. studenoga u Scenoteci, pokazala se kao jedan od najzrelijih i najsnažnijih projekata ove mlade, ali upečatljive kazališne skupine. U formi komedije, s elementima apsurda i crnog humora, ansambl gradi slojevitu priču o nepravdi, nemoći i preživljavanju u uskom prostoru zatvorske ćelije. No ispod humornih replika i pretjeranih karaktera leži ozbiljna društvena tema – nepravda koja proizlazi iz neznanja, neinformiranosti i slabog poznavanja vlastitih prava, nešto što romska zajednica i danas snažno osjeća u dodiru s pravosudnim sustavom.
Likovi koji nose priču – i stvarnost
Glavnu ulogu Brune Ružića tumači Dejan Seferović, donoseći lik mladića koji je osuđen prije nego što je saslušan – njegova nevinost nije presudna, jer sustav nije dizajniran da ga razumije. Upravo u toj grotesknoj jednostavnosti pravosudnog aparata nazire se paralela sa stvarnim iskustvima Roma koji nerijetko, zbog slabije pravne pismenosti, niže razine povjerenja u institucije i strukturnih prepreka, ulaze u procese u kojima nemaju jednake startne pozicije.
Valentina Seferović u ulozi odvjetnice Jasenke Lavande briljira u prikazu pravnog sustava koji često djeluje zbunjujuće čak i onima koji bi ga trebali najbolje poznavati. Njena neiskusnost, nesigurnost i komična nepripremljenost ogledalo su realne situacije u kojoj su oni najmanje zaštićeni upravo oni koji najviše ovise o dobronamjernosti i kompetenciji sustava.
Ivan Stanić kao zatvorski čuvar Mlađo Jaglac donosi savršeni spoj rigidnosti i ljudske slabosti, pokazujući kako se autoritet često održava ne pravilima, već navikom i strahom. U njegovoj figuri prepoznaje se čitav sloj birokracije – ljudi koji ne mrze, ali ne pomažu, koji ne čine nepravdu iz zloće, nego iz indiferentnosti.
Crni humor kao štit i oružje
Predstava funkcionira upravo zato što se odlučuje za komediju. Humor u „Zatvorskom cvijeću“ nije bijeg, nego instrument: kroz smijeh publika lakše prihvaća one najteže istine. A istina koju ovaj komad donosi itekako je prepoznatljiva – Romi u Hrvatskoj i široj regiji često završavaju u situacijama u kojima nemaju adekvatnu pravnu podršku, ne razumiju postupke koji se vode protiv njih ili jednostavno nemaju resurse da zaštite sebe ili svoje najbliže.
TeatarR uspijeva prikazati upravo tu vrstu strukturne nepravde, ali bez optuživanja i bez teškog moraliziranja. Komedija omogućuje distancu, ali i empatiju – publika se smije, ali smijeh se sve češće pretvara u nelagodnu tišinu, a upravo tu nastaje snažan kazališni trenutak.
Nepravda kao zajednički nazivnik
Iako radnja nije eksplicitno označena kao romska priča, njezin okvir i motivi jasno upućuju na probleme koje romska zajednica stalno iznova naglašava:
-
nepoznavanje vlastitih prava,
-
nepovjerenje u sustav,
-
lakše osuđivanje zbog stereotipa,
-
i položaj „kriv dok ne dokažeš suprotno“.
Predstava ne koristi te motive kao dekoraciju, nego kao temeljnu dramaturšku pokretačku silu. Činjenica da priča djeluje univerzalno, a istovremeno duboko referira na iskustva romske manjine, jedan je od najvećih uspjeha ove produkcije.
Zaključak: važna i hrabra izvedba
„Zatvorsko cvijeće“ u Scenoteci pokazalo je koliko je TeatarR relevantan i za romsku zajednicu i za širu kulturnu scenu. Uspjeli su napraviti predstavu koja jest smiješna, zabavna i dinamična, ali koja istovremeno nosi snažnu društvenu poruku. Publika je reagirala s mnogo smijeha, ali i s vidljivim trenutkom prepoznavanja – što je najbolji znak da je kazalište pronašlo put do istine.
Orhan Memedi
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
