Koliko je romskih udruga aktivno u Hrvatskoj?
Novim Zakonom o udrugama došlo do smanjenja romskih udruga čiji broj je u prošlom desetljeću prešao 300 udruga koje bi se trebale baviti romskim problemima i promocijom njene kulture. Od prvog siječnja 2023. godine je istekao rok za predaju izmijenjenih statuta i prilagodba s novim Zakonom o udrugama te taj bi se broj, u budućem razdoblju, trebao pokazati realno stanje romskog civilnog sektora. Nažalost, realna činjenica je da većina romskih udruga nema kapaciteta da razviju projekte za svoju zajednicu, a što je još tužnije većina tih organizacija će biti izbrisana bez znanja tih organizacija da su trebali uskladiti statut s novim zakonom o udrugama.
Kako bi vidjeli širu sliku moramo biti svjesni da romska zajednica u Hrvatskoj broji niz problema koje su stoljećima prisutne te ne možemo očekivati vidjeti brojne pomake u rješavanju istih u zadnjih 30 godina od kada je došlo do osamostaljenja Hrvatske i razvoja romske scene.
Moram priznati da teoretski Hrvatska imala dobru namjeru te već 1991. godine organizirala prvo tijelo koje se bavilo manjinskim pitanjima pa tako i romskim, Ured za nacionalne manjine. Već 1994. godine dolazi do organiziranja u prvu u udrugu na području Virovitičko-podravske županije te je samim time postavljen prvi kamen ili korak do današnjeg puta za koji ne znam je li ide u pravom smjeru.
Iako u tadašnje doba nije bilo mnogo obrazovanih Roma, taj mali dio koji je postojao pokrenuo je prve projekte koji su trebali povezati Rome u Hrvatskoj, ali i prezentirati kulturu Roma većinskom stanovništvu kroz prvi romski medij – Glas Roma.
20 godina kasnije došli je do procvata romskih udruga koje su brojile preko 300 udruga, a samim time i procvat romskog društva, ali…
Udruge koje su osnovane, u pravilu, nisu imali kapacitete za praćenje natječaja, prilaganje natječajne dokumentacije te kreiranje samih projekata. Nerealna očekivanja i podkapacitiranost dovelo je da na 55 Roma imamo po jednu romsku udrugu. Tako uvećan broj je stvarao percepciju da romska zajednica ima jaki civilni sektor te da brojni predstavnici tih udruga prezentiraju stav romske zajednice na lokalnom ili nacionalnom nivou. Nažalost ta pretpostavka je daleko od istine.
Sve manje financiranih udruga
Činjenica je da većina predstavnika romske organizacije nemaju adekvatno obrazovanje te njihovo djelovanje je samim time ograničeno. U natječajima i javni pozivima postoje uvjeti i natječajna dokumentacija koje su udruge dužne priložiti kako bi ispunili kriterije i zadovoljili uvjetima natječaja. Tek zadovoljavanjem natječaja, projektne aplikacije dolaze do komisije koja boduje iste. Nažalost, velik broj udruga ne prolazi prvi kriterij, a rijetki koji ispuni uvjete pada na bodovima te ne prolaze prag bodova za financiranje. Prema rezultatima natječaja pojedinih lokalnih samouprava te tijela državne uprave, vidljivo je manje od 10 udruga koja su financirana kroz pojedine natječaje, a iste bi onda činile manje od 5% registriranih udruga. Jedna svijetla točka u svemu tome je porast broja stipendiranja učenika i studenata kroz Ministarstva znanosti i obrazovanja te unazad par godina i kroz fond Grada Zagreba.
Nije bitan broj, bitna je kvaliteta
Iako je veoma malen broj romskih udruga financirano kroz natječaje, njihovo ne financiranje ne mora biti pretpostavka da je loša situacija u samom civilnom sektoru. Iako ne postoji velik broj financiranih udruga, lokalni i volonterski rad romskih predstavnika je često prisutan. Ujedno su Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina uspostavljena vijeća i predstavnike nacionalnih manjina s većim brojem članova nacionalnih manjina pa tako imamo devet vijeća i dvoje predstavnika romske nacionalne manjine u županijama, dvanaest vijeća i jednog predstavnika u gradovima te trinaest vijeća u općinama. Velik dio aktivnosti su preuzeti od strane vijeća koje su ove godine bili ponovno izabrani te niz odgovornosti su upravo na njih preneseni.
Svejedno se nadamo da će s godinama doći do transparentnosti romskih udruga te realno stanje na terenu. Iako su vijeća veoma bitan faktor u romskom društvu, njihovo financiranje i rad je je i dalje upitan. Civilni sektor mora postojati, osobito u romskoj zajednici koja se nosi brojnim problemima.
Dejan Nikolić
Tekst je napisan uz financijsku potporu Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027.
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske“
