Kako je Rom prevario vraga

Bio jednom davno jedan Rom. Imao je sa svojom suprugom puno djece, bili su toliko siromašni da su jedva imali hrane za preživjeti.
Jednog dana je uzeo sjekiru i jednu vreću i uputio se u šumu koja je bila velika i gusta. Kako se šetao šumom, ušao je duboko i naišao na gljive koje je počeo sakupljati. Od toliko saginjanja Roma zaboli kičma pa se ispravio, kada ugleda Lovca kako sjedi na panju i puši svoju lulu. I Rom bi popušio jednu lulu ali već danima nije imao duhana.“ Vidi njega, u pravo vrijeme“, misli si on, „ idem ga zamoliti šaku duhana, možda mi i dadne, tko zna. Jer bi bio tako ljubazan i dao mi šaku duhana za moju lulu? Danima nisam zapalio lulu a nemam kako kupiti duhana.“
Lovac ga pogleda, promjeri od glave do pete i reče: „ Ajde sjedni do mene na panju, napunit ću ti lulu.“
Roma nije trebalo moliti, odmah je sjeo kraj njega. Duhan je bio jako dobar, Rom si odmah napuni lulu i pušio u miru. Odjednom mu se obrati Lovac: Ti, Rome, vidim da si veoma siromašan.“ – „Ja“ reče Rom, „imam puno gladne djece, ne znam ni kada ni kako bi ih nahranio.“ Tu mu reče Lovac: „ Ja ću ti pomoći, ali morat ćeš mi dati što poželim kada bude vrijeme,“
„Neka bude po tvome.“ Reče Rom
„Slušaj sada,“ reče lovac, „ tvoja je žena trudna.“ Rom nije znao da mu je žena opet trudna.
„ Dati ćeš mi to dijete kada se bude rodilo.“ Tu je uvidio Rom tko je zapravo Lovac. Bio je to sam Vrag koji je htio njegovo dijete. Nakon toga se Lovac digao i rekao Romu da ga tu pričeka, i da će se ubrzo vratiti. Nije prošlo puno vremena, lovac je donio Torbu punu novaca. Kada je Rom to vidio, brzo je izvadio vreću koju je imao sa sobom i Lovac istrese cijelu torbu s novcem u vreću. Ali vreća je bila samo napola puna novcem. „Prijatelju“, reče Rom, „vreća je samo napola puna, jer mi možeš donijeti još novaca?“ – „Naravno da mogu.“ Krene Lovac po još novca i kako je brzo otišao tako se i vratio s još jednom torbom punom novaca. Rom ni jedan ni dva, odmah izvuče vreću i Lovac istrese i drugu torbu punu novaca u vreću. Kada je Rom vidio sav taj novac, naglo uzme vreću i uputi se što prije doma. Kada mu žena vidjela sav taj novac, samo što nije pala u nesvijesti, sada su djeci mogli priuštiti sve što su poželjeli. Prolazili su dani i žena je priznala svome mužu da je trudna. „ Ma nema veze“, reče Rom, „sada imamo dovoljno novaca, i ovo će dijete narasti, sada si možemo sve priuštiti što nam srce poželi.“ Rom više nije razmišljao o dogovoru i o tome što je obećao Lovcu.
Dani i mjeseci su prolazili i žena je rodila sina. Jednog lijepog dana netko je navečer pokucao na vrata „ Ženo,tko bi to došao k nama?“ upita Rom. „ Pa otvori vrata i vidjet ćeš tko je.“ Reče žena. Kada je Rom otvorio vrata imao je što vidjeti, sam Vrag s lovačkim šeširom.
„Što želiš od mene?“ upita ga Rom. „ Prijatelju, zar se ne sjećaš što si mi tada u šumi obećao? Kada smo pušili naše lule, a još važnije kada sam ti dao punu vreću novaca?“
„ Ma to je bilo davno, ja sam već na to zaboravio. Što želiš sad od mene?“ Upita Rom.
Na to mu odgovori Vrag: „ Kao što je bio dogovor, želim tvoga sina koji se nedavno rodio, dogovor je dogovor.“
„ Ovog sina ti ne mogu dati, svi ga jako volimo.Razmisli malo što bi drugo htio, samo mi sina ne diraj.“
„Imali smo dogovor koji se treba poštivati, ali kada ga već ne želiš predati, pružit ću ti još jednu priliku. Sutra se nalazimo u Šumi gdje smo se zadnji puta sreli.“
„Neka tako bude.“ Reče Rom.
Čim je završio nestao je kako je i došao. Rom je otišao svojoj ženi i ispričao joj tko je bio, što je vrag rekao i što je tražio od njega. Žena mu počela plakati i jecati:
Što ćemo sada, kako ću bez sina?“ – „ Ne boj se ženo, sutra ću rano jutro u Šumu k vragu, vidjet ćemo što traži.“
Rano ujutro Rom se uputi u šumu, ubrzo nađe ono mjesto i sjedne na panj da dočeka vraga. Čekao ga i čekao, ali vragu ni traga. Taman kada se htio vratiti doma, čuje vraga kako zove:
Hej ti, Rome, ostanu tu gdje jesi, evo mene za tren“
„ Što sada da radim? Što želiš?“ upita ga Rom.
„ Vidiš onu bukvu tamo? Tamo se moramo popeti, točno na vrh.“ Rom se brzo popne gore, uzme vrh i savine ga skroz do zemlje. Kad je savinuo vrh, sjedne on na njega i odleti daleko. Vrag se zamisli: „ Ma gdje je taj Rom?“ Počeo ga on tražiti, kada se Rom stvori odjednom iza njega. „Ajde sada ti prijatelju, da vidimo koliko daleko možeš ti skočiti.“ Vrag se počeo penjati na drvo, sve do vrha kao Rom, ali čim je stigao do tamo, drvo je puknulo, i vrag zajedno drvom padne na zemlju. Kada je čuo koliko mu se smije Rom, vrag se od ljutnje počeo toliko svrbjeti da mu na glavi počela planuti vatra. „Danas si pobijedio, ali sutra ujutro ćeš opet doći, onda ću ja pobijediti, nisi ti toliko jak da s jednim stiskom šake zdrobiš velikog kamena u male kamenčiće.“ – „To ćemo vidjeti sutra.“ Odgovori mu Rom i uputi se doma. Kada je njegova žena čula što sutra traži vrag od njega počela se brinuti i plakati. Na to joj odgovori Rom: „ Što plačeš ženo, riješit ću ja to sutra, bit ću ja pametniji od vraga.“ Odmah se uputio mlinaru i napunio oba džepa s brašnom.
Sutra rano jutro Rom se opet uputi u šumi k vragu. Vrag ga već nestrpljivo čekao na starome mjestu. Rom pozivao već izdaleka: „ Prijatelju, pokaži svoju snagu!“ Vrag je uzeo veliki kameni stisnuo tako jako i zdrobio da mu iz šake padali mali kamenčići. Sada je bio Rom na redu, uze on kamen i počne on stiskati. Kako bi prevario Vraga počeo se vrtjeti od siline te gurne kamen u jedan džep te dok se uspio vrag okrenuti za njime izvaditi brašno. „ Prijatelju vidi što je ostalo od tvoga kamena, toliko sam ga stisnuo da je ostao samo prah od njega.“
Kada je Vrag vidio kako Romu od kamena ostao samo prah i da je izgubio, počeo je od ljutnje plesati i vikati te je brzo pobjegao. Otada više nitko nije vidio Vraga. Rom se uputio kući k svojoj ženi i djeci i živjeli su sretno tim novcem.