U posljednje vrijeme svjedočimo zabrinjavajućem porastu netolerancije prema Romima – bilo da se ona manifestira kroz uvrede i govor mržnje na društvenim mrežama, ili kroz izravne zabrane, udaljavanja i poniženja u javnom prostoru. Ono što je nekada bilo prešućeno, danas se izgovara naglas. Ono što se prije događalo na marginama, sada se snima, dijeli i opravdava.
Slučajevi u kojima se romske glazbenike – nositelje jedne od najprepoznatljivijih kulturnih tradicija ovih prostora – udaljava s ulica, trgova i javnih događanja, ne mogu se promatrati izolirano. Oni su simptom dubljeg problema: društva koje sve češće pokazuje nelagodu prema drugome, drugačijem i slabijem.
Romska glazba, romska prisutnost, romski identitet – sve to odjednom postaje „neprimjereno“, „u krivo vrijeme“ ili „na krivom mjestu“. No postavlja se pitanje: kada je to pravo vrijeme i pravo mjesto za Rome? Kada nam se dopušta biti vidljivi, a da ne izazivamo otpor?
Posebno zabrinjava činjenica da se takvi postupci često relativiziraju. Umjesto jasne osude, čujemo opravdanja, tehničke razloge, proceduralne izgovore. No iza administracije i pravila često se krije nešto puno opasnije – selektivna tolerancija. Ona tolerancija koja vrijedi za većinu, ali ne i za Rome.
Paralelno s tim, digitalni prostor postao je plodno tlo za širenje stereotipa, generalizacija i otvorene mržnje. U komentarima, objavama i „šalama“ Romi se ponovno svode na karikature, problem ili prijetnju. Takav govor ne ostaje bez posljedica – on normalizira isključenje i daje legitimitet onima koji diskriminaciju provode uživo.
Važno je jasno reći: ovdje nije riječ o glazbi, dozvolama ili redu i miru. Riječ je o granicama prihvaćanja. Riječ je o tome tko smije biti dio javnog prostora, a tko se iz njega uklanja čim postane previše vidljiv.
Romi su stoljećima dio ovog društva, ove kulture i ovog prostora. Njihova glazba, jezik i tradicija nisu folklorni dodatak, nego živi izraz identiteta. Kada se napada njihova prisutnost, napada se i ideja ravnopravnosti.
U vremenu u kojem se Europa i Hrvatska formalno pozivaju na vrijednosti tolerancije, ljudskih prava i uključivosti, ovakvi događaji predstavljaju bolan podsjetnik koliko su te vrijednosti krhke kada se suoče s predrasudama.
Pitanje više nije događa li se netolerancija prema Romima. Ona se događa pred našim očima. Pravo pitanje je: koliko ćemo još dugo šutjeti i opravdavati je – i kakvo društvo time gradimo.
Orhan Memedi
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske“
