Dok se u Crnoj Gori bilježi napredak u uključivanju romske i egipćanske djece u sustav ranog i predškolskog obrazovanja, stvarna slika na terenu pokazuje da još uvijek postoji niz ozbiljnih prepreka koje onemogućuju punu inkluziju.
Kako ističe Elvis Beriša, izvršni direktor organizacije mladih Roma Koračajte s nama – Phiren Amenca, mnoge obitelji i dalje žive izvan administrativnog okvira – a njihova djeca, često bez osobnih dokumenata, ostaju nevidljiva za obrazovni sustav.
„Djeca koja nisu evidentirana u matičnim knjigama za sustav – zapravo ne postoje. Ne mogu biti upisana u vrtić, ni u školu. A kad ih nema u statistici, nema ih ni u planiranju politika“, upozorava Beriša.
Unatoč naporima Ministarstva prosvjete, znanosti i inovacija Crne Gore, stvarni broj djece iz RE zajednica (romskih i egipćanskih) mogao bi biti znatno veći od službenih podataka. Nedostatak precizne evidencije, ali i terenskog rada, dodatno otežava situaciju. Stoga je, uz poboljšanje statistike i upisnih procedura, ključno aktivno djelovanje na terenu – posebno kroz identifikaciju i registraciju djece bez dokumenata te izgradnju odnosa s njihovim obiteljima.
Prema podacima Ministarstva, upis RE djece u vrtiće porastao je za više od 40% u zadnje tri godine, no Beriša napominje da su podaci iz 2021. bili tek grube procjene jer tada nije bilo ni popisa, ni točne statistike. Tek s novim podacima iz 2024. može se govoriti o konkretnijim uvidima, ali i dalje bez informacija o etničkoj pripadnosti u javno dostupnim bazama.
Medijatori – važan alat, ali (još) bez primjene
Jedna od mjera u koju se polaže puno nade jest angažman romskih i egipćanskih medijatora. Novi pravilnik smanjio je broj djece po jednom medijatoru s 70 na 35 – što je dobar korak, no kako navodi Beriša, „na papiru sve izgleda sjajno, ali provedba još nije krenula.“ Za stvarni učinak, važno je da škole i nadležne institucije primijene pravilnik u praksi.
Vrtići, kao prve obrazovne ustanove, imaju važnu ulogu u izgradnji povjerenja. No, umjesto da čekaju roditelje, preporuka je da sami izađu na teren – posjete naselja, predstave se, objasne što nude. Jer mnogi roditelji još uvijek strahuju da će njihovo dijete biti odbijeno, kao što se nekada znalo događati.
Ne manje važno, djeci iz udaljenih ili izoliranih naselja mora se osigurati besplatan prijevoz – jer ekonomske barijere često su glavni razlog zašto djeca ne pohađaju vrtiće. Beriša zato predlaže i uvođenje medijatora i u predškolski odgoj, kako bi komunikacija s obiteljima bila kontinuirana i podrška stalna.
Obrazovanje – između brojki i stvarnog znanja
I dok broj djece RE zajednice u osnovnim školama raste, pitanje ostaje – što ta djeca doista nauče?
Iz Zavoda za školstvo upozoravaju na zabrinjavajuće prakse: neka djeca dolaze u školu svega nekoliko puta godišnje, ali ipak prelaze u viši razred. Takva forma bez sadržaja potkopava smisao obrazovanja i šalje krivu poruku. Nastavnici i stručnjaci upozoravaju – bez stvarne prisutnosti, nema ni znanja.
Medijatori koji svakodnevno rade s obiteljima napominju da mnoga djeca žive u nestabilnim uvjetima, često bez roditeljske skrbi jer su roditelji na radu u inozemstvu. U takvim okolnostima, obrazovanje postaje još jedan izazov na ionako dugoj listi prepreka.
Zaključak je jasan – bez konkretnih, sustavno provedenih mjera i pune posvećenosti svih aktera, teško je govoriti o stvarnoj inkluziji. Pravo na obrazovanje mora biti dostupno svakom djetetu – ne samo kao ideal, već kao konkretna svakodnevica.
Orhan Memedi
Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
