Jesmo li zadovoljni s našim položajem?

Bilo bi lijepo kada bi riječ Rom asocirala na sve one pozitivne stvari koje čujemo tokom nekih televizijskih emisija, da smo egzotični, da imamo emotivnu glazbu, slobodni, slobodnog duha… Nažalost položaj Roma nije tako divan kao te riječi, a to je svjesna i sama romska zajednica koja muku muči s nejednakošću u društvu.

 

Zbog čestog negativnog  komentiranja i izjava koje možemo pročitati najčešće u Crnoj kronici zapitao sam se kako poboljšati položaj Roma i koje su sve promjene potrebne da bi to toga došlo. U medijima se ne  prikazujemo u najboljem svijetlu, to je svjesna i romska zajednica koja nije zadovoljna sa  svojom slikom u medijima. Prema zadnjem istraživanju „Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka“ koje je proveo Centar za mirovne studije, a naručitelj je sama Vlada Republike Hrvatske, možemo vidjeti da je samo 18% zadovoljno sa svojom  slikom u medijima, a smatraju da su najčešće i zastupljeni u Crnoj kronici, čak njih 46%. Kada s nekim odmakom pogledamo te podatke, moramo si postaviti pitanje je li stvarno tako loša slika Roma u medijima? Možda je bolje pitati se, zar je zaista tako loša situacija u romskoj  zajednici?

Ukratko: Da! Iako nismo najbrojnija nacionalna manjina, romska nacionalna manjina po svojim  problemima i izazovima da se integrira u većinsko zajedništvo prednjači svim nacionalnim  manjinama u Hrvatskoj.

Ovisno o geografskom položaju, možemo to primijeniti i po županijama. Njihovi problemi i suočavanje sa stambenim, zdravstvenim, obrazovnim i  socijalnim problemima variraju, a većina se suočava s najvećim problemom: siromaštvo!

 

Prema prethodno navedenom istraživanju, gotovo cijelo romsko stanovništvo (93%) u Hrvatskoj ima dohotke ispod nacionalnog praga siromaštva, više od trećine Roma (38 %) živi u kućanstvima u kojima je najmanje jedan član barem jednom odlazio spavati gladan. To su šokantni podaci koji nam pokazuju kakvim životom živi romska zajednica u Hrvatskoj, a vjerujem da ovaj podatak treba prikazati što češće jer prikazuje problem koji obuhvaća srž problematike romske zajednice kojoj povijesti nije bila blago naklonjena.

 

Iz povijesti učimo, a romska zajednica pamti

Siromaštvo je duboko ukorijenjeno u romskoj zajednici, a povijesno gledano nije bilo ni prilike  da ojačaju svoju poziciju u društvu. Iako je bilo iznimaka, kroz cijelu povijest se iznosi glavno  obilježje, da su nomadi koji su preživljavali od glazbe, gatanja i zanatskih poslova zbog kojih  nisu bili dobro prihvaćeni jer su stvarali konkurenciju lokalnim obrtnicima, a neobično odijevanje i jezik im je dodatno otežavao svakodnevicu.

 

Nažalost, neuvažavanje različitosti ostavilo je traga na njih, a tome ne pridonosi i činjenica dasu stoljećima bili porobljavani, prisilno asimilirani, a nerijetko su im bila oduzeta djeca zbog nezadovoljstva većine i prisilnog asimiliranja. I danas su vidljivi ti tragovi u romskoj zajednici  i njihovom životu. To nepovjerenje i dalje je prisutno, a vidljivo je po izoliranosti romskih  naselja na sjeveru Hrvatske, osobito zbog najveće koncentracije Roma na tom području.

 

Međimurje, primjer (loše) dobre prakse

Zapravo je sjever Hrvatske i međimurska županija, s najvećim brojem Roma, dobar i lošprimjer kako (ne) poboljšati položaj Roma u Hrvatskoj. Samo u međimurskoj županiji živi skoro trećina deklariranih Roma, preko pet tisuća. Imamo 12 romskih naselja koji su legalizirani i uređeni kroz pretpristupne fondove, sa svom infrastrukturom, a velik broj njih ne koristi iste zbog nemogućnosti plaćanja priključka. Uređena naselja koja se sastoje od pretežito romskog stanovništva, s preko 90% nezaposlenih članova i nikakvim mogućnostima integracije dobar su primjer loše prakse koja se provodila nekoliko desetljeća.

 

Vrtići su i dalje udaljeni i nemaju nikakve aktivnosti za romsku djecu radi boljeg usvajanja hrvatskog jezika. U osnovnim školama su davno ispisana neromska djeca ukoliko ima veći broj  romske djece, a velik broj njih završava istu bez ikakvog znanja i stečenih vještina za kvalitetno  srednjoškolsko obrazovanje.

Stvorena su geta u kojima prevladavaju siromaštvo, neplanirano roditeljstvo, nezaposlenost i tako u krugu siromaštva, bez mogućnosti napuštanja istog. I dalje sve isto, samo s asfaltom na kojem djeca igraju nogomet i rasvjeta koja vam omogućava da na vrijeme vidite napuštene pse  koje vas mogu napasti.

Umjesto pružanja mogućnosti otkupa kuća u drugim mjestima u međimurskoj županiji kako bi  se smanjio broj  stanovnika romskih naselja, mi imamo konstantan rast romskih naselja na tome području, a zbog načina života i siromaštva mlade obitelji ne mogu pronaći način kako se preseliti i maknuti iz romskih naselja, svjesni da bolja budućnost leži upravo u integriranom  društvu, osobito za njihovu djecu.

Svi su svjesni situacije i nepromišljenost lokalne i nacionalne vlasti koji su ojačali temelje, ali utege oko nogu tih ljudi da žive i dalje u getu, što dalje od drugih, da ostanu nevidljivi i sa strane da ne ometaju svakodnevicu građana.

 

Nevidljivi zidovi oko naselja

Iako se zbog tehnologije čuje povremeno glas romske zajednice, njihov napredak ide veoma sporo, sporije od onog što bi željeli, a nedovoljno da bi uhvatili ritam društva.  Vidi se neki napredak koji nije zanemariv, ali jednim korakom naprijed opet ostaju daleko iza svojih sugrađana.  Novo doba donosi nove probleme, a nedovoljna aktivna zajednica jača jaz između njih i sugrađana.

To možemo vidjeti i posjetom romskih naselja, osobito Piškorovec koje prema procjenama zajednice, ima najgore uvjete za život u međimurskoj županiji.  Malo mjesto u sastavu općine Mala Subotica koje prema popisu broji 680 stanovnika je primjer nevidljivih zidova koje odvajaju romsku zajednicu od svih bitnih sadržaja za život.

Ono što vidimo ne razlikuje se previše od drugih romskih naselja. Kao i većini romskih naselja kada dođem u posjet vidimo veliki broj djece i mladih na cesti koji nas prate i povremeno postave pitanje zašto smo tu.  Kućice su malene, a većina je  improvizirana, tek toliko da izdrže različite vremenske uvjete i da budu na suhom.  Već prvim koracima vidite da su odavno prešli broj od 680 stanovnika tog naselja i da mlade obitelji  nastavljaju svoj život u romskom naselju kroz bespravno sagrađene barake i kućice.

Iako je sve u krugu, vidljiva je izolacija koja je utjecala na kvalitetu života mještana. Upoznate ljude koji žive u nejednakim uvjetima i nejednakim mogućnostima samo zato što su Romi, a kako si pomoći ni sami ne znaju.

Koliko je generacija  tako izgubljeno možemo samo nagađati, a da je broj velik možemo vidjeti po rastu stanovništva i broju nezaposlenih.  Najbolja to opisuje izjava sredovječnog mještana:

Nema ovdje ničeg dobrog! Svi bi se preselili među neromima, ali kako? Svi smo tu na socijali, a i da imamo novaca za kupiti kuću van naselja, ne žele nam je prodati jer smo Romi. Vidiš i sam kako je ovdje, ljudi nemaju vodu, velik broj kućanstva je na struju priključeno na crno, a  puno njih nema ni wc.

 

Promjene su moguće uz dobru volju

Sve to je dovelo do jednog zaključka koji možeš uočiti kada uđeš u svakom naselju, bila to vila ili baraka, živjeti u  romskom naselju dovodi do društvene izolacije. Moramo više mjera usmjeriti na  stanovanje i plan raseljavanja Roma po širem području.

Iako je takva praksa postojala 2005. godine te je bilo predviđeno raseljavanje pojedinih naselja  putem Nacionalnog programa za Rome, financiranjem infrastrukture u naseljima sve je stalo.

Donošenjem nove Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. samo se prikrila situacija uređenjem nogometnih igrališta i pojedinim društvenim objektima. Novi Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine ne predviđa  takve aktivnosti te se oslanja na mjeru smanjivanje okolišnih i infrastrukturnih nejednakosti u  romskim zajednicama (lokalitetima) u odnosu na zajednice u kojima živi većinsko stanovništvo.

 

Zadržavanje takvih naselja i nekontrolirano povećanje stanovništva tih naselja dovodi do daljnjih negativnih nuspojava kao što su nepoznavanje hrvatskog jezika, nekvalitetno obrazovanje u osnovnoškolskom sustavu, maloljetni brakovi te visok stupanj nezaposlenosti. Jedini način rješavanja i poboljšanja položaja Roma u međimurskoj županiji je moguć kroz plansko poticanje mladih obitelji da svoj život i obitelj grade u drugim naseljima kroz povoljniju kupnju objekata s poticajnim mjerama koje se trebaju prilagoditi da odgovaraju romskoj zajednici i većinskom stanovništvu.

Uz sve prazne objekte i domaćinstva na području međimurske županije potrebna je dobra volja lokalne, regionalne i nacionalne vlasti da dobro osluškuju probleme romske zajednice i zajedno zatvore taj krug začaranog siromaštva.

 

Orhan Memedi

 

Tekst je napisan uz financijsku potporu Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027.

 

„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”