Himna, kao simbolički izraz zajedničke svijesti, zauzima posebno mjesto u konstituiranju nacionalnog identiteta i političke samosvijesti. Ona nadilazi razinu glazbenog djela – postaje kulturni artefakt kroz koji zajednica izražava temeljne vrijednosti, povijesna iskustva i težnje. Himna ima snagu mobilizacije, okupljanja i otpora, osobito u kontekstu manjinskih i marginaliziranih zajednica čiji se glas često prešućuje ili sustavno potiskuje.
U tom svjetlu osobitu važnost ima romska himna „Đelem, đelem“, koja predstavlja jedan od ključnih simbola romskog naroda u 20. i 21. stoljeću. Njezinu glazbu i tekst oblikovao je Žarko Jovanović, romski glazbenik, pjesnik, partizan i istaknuti kulturni aktivist.
Žarko Jovanović rođen je 26. prosinca 1925. godine u Batajnici, tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je zatočen u tri nacistička logora – Banjici, Sajmištu i Trepči – iz kojih je uspio pobjeći, nakon čega se pridružio partizanskom pokretu. Tijekom rata izgubio je najveći dio svoje obitelji, među ostalim i zbog zločina koje je nad Romima počinila Crna legija, ustaška vojna formacija djelatna na području današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Nakon rata, Jovanović se angažirao unutar međunarodnog romskog pokreta, a od 1964. godine živio je u Parizu, gdje je bio prepoznat i kao vrsni interpret tradicionalnog ruskog instrumenta – balalajke. Sudjelovao je na Prvom svjetskom kongresu Roma, održanom 1971. u Londonu, gdje je njegova pjesma „Đelem, đelem“ jednoglasno proglašena službenom himnom romskog naroda. Svoju političku i kulturnu afirmaciju nastavio je kroz djelovanje na Drugom svjetskom kongresu Roma 1978. godine u Ženevi, gdje je izabran za ministra kulture u okviru tadašnje Svjetske romske unije.
Pjesma „Đelem, đelem“ izvorno je nastala 1949. godine, a emitirana je prvi put na Radiju Beograd. U ranijoj verziji nosila je naziv „Opre Roma“ (“Ustajte, Romi”). Sadržajno, pjesma evocira tragediju romskog naroda tijekom Holokausta – porajmosa – ali istodobno upućuje na potrebu jedinstva, otpora i čuvanja identiteta. Melodijski se oslanja na jednu popularnu ljubavnu pjesmu među srpskim Romima 1960-ih godina, a međunarodno je prepoznata i zahvaljujući korištenju u filmu „Skupljači perja“ (eng. I Even Met Happy Gypsies) redatelja Aleksandra Petrovića.
Žarko Jovanović preminuo je 26. ožujka 1985. godine u Parizu. Iza sebe je ostavio snažan simbolički i kulturni kapital – pjesmu koja je prerasla svoju izvornu formu te postala integralni dio kolektivnog identiteta Roma diljem svijeta.
Romski
Gelem, gelem, lungone dromensa
Maladilem bakhtale Romensa
A Romale katar tumen aven,
E tsarensa bahktale dromensa?
A Romale, A Chavale
Vi man sas ek bari familiya,
Murdadas la e kali legiya
Aven mansa s lumniake Roma,
Kai putaile e romane droma
Ake vriama, usti Rom akana,
Men khutasa misto kai kerasa
A Romale, A Chavale
Hrvatski
Putovao sam mnogim cestama i sretao sretne Rome
Putovao sam daleko,
širom svijeta i sretao sretne Rome
O romski ljudi, o romska djeco, o Romi gdje god bili
Sa svojim šatorima, duž sretnih putova.
I ja sam jednom imao veliku obitelj,
ali ju je Crna legija umorila
Pođite sa mnom, Romi svijeta,
tamo gdje su romski putovi otvoreni
Sada je vrijeme, ustanite, Romi,
uspjet ćemo u našim naporima
Orhan Memedi
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
