Nedavno me nešto potaknulo da se posvetim čitanju knjige „Ispovjesti žena Romkinja“ autorice Ramize Memedi, i odmah sam osjetila koliko je vrijedna i važna ova publikacija. Kroz dvadeset priča žena iz različitih krajeva Hrvatske otvara se svijet koji rijetko imamo priliku doživjeti iz prve ruke. Intervjuirane žene pripadaju dvjema generacijama – mlađim ženama rođenim uglavnom osamdesetih godina i starijim ženama koje danas imaju više od šezdeset godina – i upravo ta raznolikost daje knjizi posebnu snagu i dimenziju.
Čitajući njihove ispovijesti, jasno sam uočila koliko se promijenio položaj žene u romskoj zajednici, ali i koliko još prepreka ostaje. Posebno me se dojmilo kako sve intervjuirane žene prepoznaju važnost obrazovanja i potiču i djevojčice i dječake da uče, što u prošlosti gotovo nikada nije bio slučaj. Njihove priče pokazuju kako je obrazovanje ključ za osamostaljivanje, samostalno odlučivanje i zauzimanje istaknutih uloga unutar zajednice. Iako su izazovi i dalje prisutni, vidljivo je kako sve veća motiviranost i želja za promjenom postupno mijenjaju tradicionalne obrasce, dajući ženama prostor da postanu aktivne i važni čimbenici svojih zajednica.
Ova knjiga nije samo zbirka intervjua; ona je dokument, inspiracija i ogledalo života žena koje često ostaju nevidljive. Kroz njihove priče osjetila sam težinu položaja, ali i nadu da se promjene događaju, korak po korak, upravo zahvaljujući hrabrosti i odlučnosti samih Romkinja. „Ispovjesti žena Romkinja“ potiče na razmišljanje, ali i na djelovanje – podsjeća koliko je važno obrazovanje, osnaživanje žena i davanje prostora njihovim glasovima u društvu.
Sanela Nikolić
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
