Evakuirani zbog poplava, ostali bez ičega!
U zadnje vrijeme se redaju incidenti i neprilike koje doživljavaju Romi na koprivničkom području, od evakuiranja zbog poplava, prosvjeda zbog doseljenja u Hlebinama, a sada i rušenje domova Roma iz Drnja dok su bili evakuirani u školskoj dvorani.
Možeš li se manje osjećati vrijednim nakon ovih incidenata koje su doživjeli koprivnički Romi? Teško da možeš shvatiti situaciju kada ti netko samo sruši obiteljski dom koji si uspio nekako sagraditi da bi osnovao obitelj te stvorio, barem donekle, uvjete za život za svoju obitelj te u jednoj noći ti sruše sve što si imao, a nisi imao prilike ni uzeti neke vrijedne predmete koje su ti ostali dok su te evakuirali zbog poplave koja se iznenada dogodila.
Teško je i meni kao osobi koja je samo vidjela tu sliku i štetu poistovjetiti se s mještanima toga malog i skromnog mjesta koja nema ni pitke vode, legalne priključke struje i odvod. Koliko skromno nekome izgledalo to naselje, ipak je to dom mnogih obitelji koje su tamo živjele.
Najviše se lomi na sirotinji
Imao sam priliku nekoliko puta posjetiti naselje Autoput u Drnju. Radi se o naselju koje je trenutno možda u najlošijem stanju u cijeloj Hrvatskoj jer se radi o barakama koje nemaju nikakvu infrastrukturu s upitnom kvalitetom pitke vode, a o struji neću ni govoriti jer se radi o improviziranom stupu koji je dovodio struju u nekoliko objekata u kojem je sada živjelo 16 odraslih i 17 djece.
Iako se radilo o posjetu prije nekoliko godina, ne vjerujem da je došlo do znatnog poboljšanja položaja Roma na tome području te sve što se radilo do sada se baziralo na privremenom rješenju s nikakvim ambicijama za trajnim rješenjem.
Iako se radi o stvarno neadekvatnom položaju za naselje, ovakav pristup i prisilno rješavanje romskog naselja je daleko od humanog rješenja koje se moglo naći, uz dobru volju lokalne i nacionalne vlasti. Sada, kada je porušeno cijelo naselje, a ondašnji Romi ostali bez ičega, pitanje je kako će se pristupiti rješenju problema smještaja tih obitelji koje su korisnici socijalne pomoći te prisiljeni živjeti u dvorani područne osnovne škole, a početkom školske godine, njihov smještaj još nije reguliran već su se sami smjestili po rodbini.
Pa da, mi smo cigani, čak ne ni Romi, nismo ljudi.
Ovaj naslov pokazuje emociju koju romski mještani toga naselja imaju nakon ovog incidenta koji im je promijenio u potpunosti živote. Krivci su nepoznati, a policija radi svoj posao u pronalasku počinitelja.
Uostalom, ovo, koliko znam, nije srušila država. Imam petero djece, dvoje školaraca, prvi i peti razred, njihove su knjige i sve za školu što su si izabrali sad pod ruševinama. Recite mi kud ćemo mi sad? Preselit će nas? Samo tako, jer mi nemamo prijatelja, moje dijete u 5. razredu nema školske prijatelje… Pa da, mi smo cigani, čak ne ni Romi, nismo ljudi. Izjavio je Miroslav Oršoš za Jutarnji List.
Izjava pokazuje položaj koji Romi imaju na tome području. Njihova izoliranost i isključivost pokazuje rezultate jer sami Romi vide etiketu koja im je nametnuta, a koju će teško skinuti.
Orhan Memedi
Tekst je napisan uz financijsku potporu Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027.
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske“
