U Hrvatskoj imamo skoro 300 osnovanih romskih udruga koji bi se trebali baviti romskim problemima i promocijom njene kulture, ali pitam se koliko zaista imamo napredak romske zajednice u zadnjih 10 godina kroz rad romskih udruga te koliko imaju uopće kapaciteta da doprinosu svojem narodu.
Kako bi vidjeli širu sliku moramo biti svjesni da romska zajednica u Hrvatskoj broji niz problema koje su stoljećima prisutne te ne možemo očekivati vidjeti brojne pomake u rješavanju istih u zadnjih 30 godina od kada je došlo do osamostaljenja Hrvatske i razvoja romske scene.
Moram priznati da teoretski Hrvatska imala dobru namjeru te već 1991. godine organizirala prvo tijelo koje se bavilo manjinskim pitanjima pa tako i romskim, Ured za nacionalne manjine. Već 1994. godine dolazi do organiziranja u prvu u udrugu na području Virovitičko-podravske županije te je samim time postavljen prvi kamen ili korak do današnjeg puta za koji ne znam je li ide u pravom smjeru.
Iako u tadašnje doba nije bilo mnogo obrazovanih Roma, taj mali dio koji je postojao pokrenuo je prve projekte koji su trebali povezati Rome u Hrvatskoj, ali i prezentirati kulturu Roma većinskom stanovništvu kroz prvi romski medij – Glas Roma.
25 godina kasnije imamo preko 300 udruga te pravo biranja savjetodavnog lokalnog ili regionalnog tijela i samim time smo dobili još 32 Vijeća i 3 predstavnika/ca romske nacionalne manjine. Kada vidimo taj broj prvo što bi nekome palo na pamet je da smo dobro strukturirani te da imamo niz organizacija koji će pružati podršku svojoj zajednici, ali nažalost to je velika greška…
3 osobe po udruzi
Iako imamo preko 300 romskih udruga, njih 90% uopće ne funkcionira ili nema nikakva sredstva za rad. Zakonom o udrugama definirano je da je potrebno samo 3 osobe za registriranje udruge te velik broj predsjednika tih romskih udruga nema kapaciteta ni mogućnosti da vodi udrugu, a kamoli napiše projekt kojim bi financirao svoje ideje i namjere da pomogne zajednici. Kada uzmeo u obzir navedeno moramo pridodati još 5% (na tih 90%) predstavnika koji su samoprozvani predstavnici svojih naselja ili Roma te interese koje provode ili njihovo sudjelovanje u izradi strateškim planova nerijetko bude promašaj za krajnje korisnike, romsku zajednicu.
Prosječna slika predstavnika romske zajednice ne izgleda dobro te prosječno obrazovanje se svodi na osnovnoškolsko te mjere koje se odnose na boljitak romske zajednice se najčešće odnose na navedene predsjednike, a nerijetko se događa romski predstavnici imaju kaznene prekršaje koji ne idu prilog da se romska zajednica prikaže u najboljem svijetlu.
Loše stanje se vidi i u financiranju kroz Tijela državne uprave te u zadnjih nekoliko godina se vide samo 4 udruge (neću ih imenovati) koje se financiraju kroz Savjet za nacionalne manjine, Ministarstvo znanost i obrazovanja i sl. Jedna svijetla točka u svemu tome je prijedlog stipendiranja učenika i studenata kroz Ministarstva znanosti i obrazovanja te unazad par godina i kroz fonda Grada Zagreba.
Mladi Romi, nova generacija koja stvara novu sliku?
Već unazad 10 godina imamo istu broju romskih studenata koji ne prelazi magičnu brojku od 30. Njihov status jedino možemo pratiti kroz dodjelu stipendija te samim završetkom studija dolazi do gubitka doticaja s romskom zajednicom. Iako to nije nužno loša stvar te su vjerojatno pronašli posao u svojoj struci ili bolje radno mjesto koji zadovoljava njihovu potrebu za uspjehom, vjerujem da se s godinama stvoriti mala kritična masa koja će se uključiti u lokalnu zajednicu i poneku romsku udrugu kako bi kvalitetno proradila i pokrenula neke inicijative. Iako možda sve izgleda malo crno, povremeno vidim svijetlu točku u mlađim naraštajima koji pružaju bolju sliku i nadu da će preuzeti stvar u svoje ruke te aktivno sudjelovati u kreiranju novih strateških planova i sudjelovati u provedbi mjere i beneficija za stvarne krajnje korisnike, a ne samo za lokalne samoprozvane predstavnike naselja i Roma koji se brinu za vlastitu dobrobit.
Copyright 2015 © Romalen.com