Odrastanje u romskom naselju bitno se razlikuje od djetinjstva u integriranom društvu. Taj život je drugačiji od najranijih dana pa sve do odrasle dobi – ispunjen snažnim osjećajem zajedništva, ali i iskustvima isključenosti i diskriminacije. Upravo takav put prošao je Dejan Nikolić, čija priča danas čini važan dio kampanje „Bolja budućnost“.
Dejan je odrastao u Capraškim Poljanama, romskom naselju u Sisku koje broji oko 600 stanovnika. Naselje je nekoliko kilometara udaljeno od Capraga, gdje se nalaze škole, dom zdravlja i ostale ključne institucije. U samom naselju ne postoji javni prijevoz, dio komunalne infrastrukture, a društveni život uglavnom se odvija na jednom igralištu.
Djetinjstvo je proveo u maloj kući s roditeljima, dvjema sestrama te bakom i djedom. Roditelji su većinu vremena radili – otac je zaposlen u komunalnom poduzeću Gospodarenje otpadom Sisak, dok je majka povremeno radila skupljajući sekundarne sirovine. Brigu o djeci često su preuzimali baka i djed. U trenucima bolesti, zbog nedostatka automobila i javnog prijevoza, liječniku su odlazili biciklom.
Unatoč materijalnim teškoćama, Dejan djetinjstvo u romskom naselju pamti i po lijepim trenucima, osobito ljeti, kada se život odvijao na otvorenom, uz igru, druženje i snažan osjećaj zajedništva. Romska djeca djetinjstvo proživljavaju neopterećena nacionalnom pripadnošću, a razlike i podjele postaju vidljive tek kasnije.
Prekretnica nastupa s polaskom u osnovnu školu, kada započinje suočavanje s diskriminacijom. Već od prvih školskih dana Dejan je bio izložen vrijeđanju i nasilju zbog svoje nacionalne pripadnosti, uz izostanak adekvatne zaštite od strane odraslih. Takva iskustva ostavila su dubok trag i dovela do povlačenja te druženja prvenstveno s drugom romskom djecom.
Kako je odrastao, postajalo je sve jasnije da nacionalna pripadnost u većinskom društvu često predstavlja dodatni teret. Osjećaj neprihvaćenosti jedan je od razloga zbog kojih se mnogi Romi teško odlučuju napustiti romska naselja, čak i kada za to imaju želju i mogućnosti. Diskriminacija se nastavila i u odrasloj dobi, osobito prilikom traženja zaposlenja, gdje su predrasude često bile presudne.
Unatoč svemu, Dejan Nikolić uspio se izboriti za drugačiji put. Uspješno je završio srednju školu, a zatim se zaposlio u komunalnom poduzeću, gdje je pronašao stabilnost i priliku za profesionalni razvoj. Kroz vlastiti angažman dodatno se educirao te je završio više informatičkih tečajeva, čime je unaprijedio svoja znanja i vještine.
Danas Dejan radi u reciklažnom dvorištu, gdje je prepoznat kao vrijedan, odgovoran i dugogodišnji radnik. Njegov rad cijene i voditelji i kolege, a njegovo profesionalno iskustvo potvrđuje da su predanost, učenje i ustrajnost ključni čimbenici uspješne integracije.
U sklopu kampanje „Bolja budućnost“, Dejanova priča predstavlja primjer osobne snage i uspjeha unatoč brojnim preprekama. Ona pokazuje da diskriminacija i nepovoljne početne okolnosti ne moraju biti konačna prepreka te da obrazovanje, rad i osobna odgovornost mogu otvoriti put prema stabilnom i dostojanstvenom životu.
Priče poput Dejanove važne su jer nude nadu i uzor mladim Romima i Romkinjama te podsjećaju da je bolja budućnost moguća kada društvo pruži priliku, a pojedinac je spreman uložiti trud da je iskoristi.
