Ciganska je tuga pregolema
Kolovoz je za nas Rome podsjetnik na stradanje Roma u Drugom svjetskom ratu, kada obilježvamo Samudaripen i kada širimo vijesti strahota koja su se odvijali prema nama jer jedino tako držimo na životu ovo užasno razdoblje koje ne smije da se zaboravi.
O stradanju Roma u Drugom svjetsku ratu možemo mnogo pisati, strahote i mučenja koji su doživjeli naši Romi možemo svrstati među najgroznijim iživljavanjem nad čovjekom. Jedan cijeli narod je pretrpio zlo zbog činjenice da nisu odgovarali ideologiji bolesnog čovjeka.
Sada smo došli u razdoblje kada rijetko možemo čuti iz prve ruke svjedočanstva ljudi koji su sve to prošli i koji su opisivali zla koja su doživjela i nekim čudom i preživjeli. Jedno od tih priča je i priča Gavrila Vinčića koji je jedini preživio ratni zločin koji se odvio 17. lipnja 1942. godine, u malom mjestu Molovin koji dana broji nešto više od dvjesto stanovnika. Prije Drugog svjetskog rata u Molovinu je bilo 704 stanovnika i 135 kuća, a posle završetka rata u selu je zabilježeno 463 stanovnika.
U to doba je živjelo 97 članova jedne romske obitelji u tome mjestu, obitelji koja je bila poznata po svojoj glazbi po cijeloj regiji. Cijela obitelj je formirala šest velikih sviračkih družina, a prezime im je bilo Familić. Bili su čuveni tamburaši, a njihovi orkestri svirali su u Osijeku, Iloku, Beogradu, Novom Sadu i ostalim većim gradovima, sve do kobnog razdoblja.
Mnogo se toga prepričavalo nakon tog kobnog dana jer se radilo o ponosnom istupu cijele obitelji koja nije htjela napustiti selo i pobjeći, jednostavno nitko nije htio napustiti drugog člana obitelji tužnoj sudbini.
Prvo su ustaše upale u kuću Tome Familića, koji je živio sa ženom i šestoro djece. Nastale su cika i vriska dok su ih bose i gole izvodili napolje, a onda su im dvorište i kuću polili benzinom i zapalili. Istu sudbinu su dijelili i druge obitelji u tome mjestu.
Upali su i u kuću Branka Familića i njegove obitelj, ali je on jedini uspio pobjeći kroz mali prozor kuće. Dok je bježao prema šumi, na njega su pucali, ali ga nisu pogodili. Pretraživali su šumu ali ga nisu našli, jer smo u njoj imali sklonište za 25 ljudi. Niko od njegovih nije ostao živ, a on je umro 1978. godine u Bačkoj Palanci.
Kada su okupili sve Rome, krenuli su prema željezničkoj stanici u Šidu, a odatle u koncentracijski logor Jasenovac. Taj put prema željezničkoj stanici su mještani dugo pamtili jer se putem čula glazba violine i tamburica obitelji Familić, koji su, odlazeći pjevali “Ciganska je tuga pregolema”. Nažalost je to bio put bez povratka, nitko iz obitelji se nije vratio te su svi ubijeni.
Dejan Nikolić
Tekst je napisan uz financijsku potporu Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027.
„Ovaj projekt financiralo je Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske”
