Koliko gubimo novim zakonom o udrugama?
Tokom predstavljanja novog zakona o udrugama te zakonske obveze uređivanja statuta u skladu s novim zakonom o udrugama je prošlo više od godinu dana. Sada možemo postaviti pitanje koliko je došlo pomaka kod romskih organizacija te koje vrste promjene imamo; pozitivne ili negativne? Koliko je organizacija uspjelo uskladiti svoje statute u skladu s novim zakonom? Koliko ih je opstalo, a koliko je ugašeno? Kakav to utjecaj ima na romsku zajednicu, osobito na lokalnoj razini?
Sva ta pitanja su opravdana kada uzmemo u obzir položaj i kapacitete romskih udruga te njihovih članova. Osobito se postavlja pitanja kod lokalnih udruga koji svoj smisao organiziranosti svodi na direktnu suradnju s jedinicama lokalne samouprave, kroz jednostavnu pismenu ili čak usmenom pregovoranju oko odobravanja pomoći udrugama. Ne možemo zanemariti ni nedovoljno poznavanje vođenja knjigovodstva ni nedostatka informacije da moraju voditi knjige.
Naime, novima zakonom o udrugama došlo je do pooštravanja procedure osnivanja udruga, od samog početka osnivanja udruge članovi moraju voditi dvojno knjigovodstvo, bez obzira imaju donacije ili ne. Pitanje se sada postavlja što se događa u romskoj zajednici? Jer došlo do smanjenja broja osnivanja romskih udruga?
Iako je prema popisu iz registra oko 200 romskih udruga registrirano, broj aktivnih udruga je daleko manji. Jednostavnom procedurom osnivanja došlo do naglog porasta osnivanja organizacija u zadnjih 10 godina, ne samo u romskoj zajednici , nego općenito u hrvatskoj. Sada kada se uzme popis taj udruga, moći se vidjeti da svega 5% udruga ima kapaciteta da djeluje na nacionalnom nivou ili ostvaruje svoje aktivnosti kroz EU fondove, 10 % organizaciji ima minimalna sredstva koje izvlači kroz nacionalne fondove s kojima djeluje u lokalnoj zajednici te ima regulirano knjigovodstvo i druge minimalne uvjete za normalan rad udruga, a još 10% udruga se financira kroz lokalne fondove koje osiguravaju opstanak, ali ne i minimalne uvjete za transparentan rad udruge.
Kada zbrojimo sve te brojke imamo broj od 15% udruga koji funkcioniraju te koje mogu kvalitetno raditi na poboljšanju položaja, a svega ukupno 25% koji su manje ili više aktivni, a što čini oko 50 udruga koji aktivno djeluju u svojoj zajednici, bez uvjeta da imaju transparentno poslovanje.
Nažalost su te brojke jako crne, mračne za romsku aktivizam te se taj broj vjerojatno smanjiti. Međunarodni i nacionalni izvori financiranja pooštravaju svoje uvjete financiranja, lokalni izvori financiranja moraju biti transparentna te se i oni polako minimaliziraju, pa se postavlja pitanje; što sada?
Nekva vjerovanja jesu da će romski civilni sektor u narednih 5 godina smanjiti za 50%, ali je taj broj moguće i veći ako se nastavi ovakav trend slabog uključivanja mladih Roma u civilno društvo. Jedini način opstanka romskog civilnog sektora jest uključivanje mladih u postojeće organizacije ili ukoliko imaju kapaciteta da se osnuju nove organizacije koje bi adekvatno djelovalo na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Kako to postići? Jednostavno, kroz edukaciju i konzumaciju postojećih mjera i aktivnosti za mlade, stvarajući tako kvalitetnu kritičnu i aktivnu masu mladih ljudi koji će zastupati interese svoje zajednice kroz političku i društvenu participaciju. Možda zvuči prejednostavno ili u praktičnom dijelu složeno, ali to je jedini način kako da opstane romski civilni sektor ili romski glas.
Orhan Memedi
