Tri lukava brata

Živjeli su nekada tri brata. Jedne večeri su sjedili oko vatre i razmišljali kako bi bez velikog napora i truda uspjeli živjeti dobro, kada im prišao jedan vođa medvjeda sa svojim medvjedom : “Vi Cigani”, rekao je,“ pročitajte mi moju budućnost iz dlana, dobro ću vas nagraditi.“
Braću nije trebalo dugo moliti. Čim su mu uzeli ruku, najstariji i najlukaviji brat se počeo vući za kosu i očajno kukati: “Ti bijedniće, okrutno sudbina tebe čeka, nećeš doživjeti jutro. U ruci je napisano da ćeš večeras biti ubijen od strane svoga medvjeda! ”
Prestrašen drhteći od straha, čovjek se okrenuo prema Romima i pitao ih ozbiljno dali bi k sebi uzeli medvjeda. Ali oni se nisu dali, govorili su kako im je previše da se brinu o medvjedu te da im to donosi previše problema za njih. Kada im je vođa medvjeda ponudio i novac, odlučili su uzeti medvjeda sebi.
Vođa medvjeda razriješen svoje muke, misleći da si spasio život zahvalio je Romima na tome te krenuo svojim putem. Braća su si sada razmišljali što će s medvjedom. Najstariji brat je predložio da podučava medvjeda mađarski jezik, a onda će vidjeti dalje.
Pokušavali su svakakvim načinima naučiti medvjeda da govori, ali nije imao talenta za to, naučio je samo jedno, “igen igen” što na mađarskom znači “da da”.
Jednog dana su u jarku pored ceste naišli na pijanog čovjeka koji je bio u nesvijesti, čovjek je bio fino obučen, vidjelo se da je iz Grada.Odmah su mu skinuli svu odjeću sa njega,skinuli zlatne naočale sa nosa ,izvadili tabakeru iz džepa i obukli medvjeda koji je tako obučen izgledao kao fin gospodin. Na kraju su uzeli bijele rukavice te uvukle na šape i stavili mu zlatne naočale. Zatim su stavili bijelu maramicu u džepu na prsima, stavili ga u kočiju i odvezli trgovcu.
“Pozdrav prodavaču, ciganski baron ide ravno u svoj dvor na Dunavu i želi kupiti potrebne namirnice za svoje vjenčanje!”
Trgovac se čudio kako plemenitog gospodara su Romi doveli u njegovoj trgovini. Trgovac se duboko naklonio pred njim i postavi mu jastučić od baršuna da sjedne i malu bačvicu s marmeladom od šljiva i zdjelu sa sirom. U međuvremenu Romi su trgovcu navodili što im treba pakirati u kočiju.
“Ah”, rekao je trgovac počešavši se iza uha, jer nije vjerovao Romima, “Tko će mi platiti sve to?”
„Zar ne vidiš, da se naš barun ženi. On ima toliko novca da može kupiti cijelu ovu tvoju trgovinu! Čujete vi to gospodaru?“povikne jedan brat medvjedu, neprimjetno udarajući medvjeda. ” Trgovac misli da nećete ovo platiti. Molim vas recite mu gospodaru, hoćete ovo platiti?” Vikao mu u uho.
“Igen”, zarežao je medvjed i gurnuo šapu u bačvicu s marmeladom, a drugu u zdjelu sa sirom.
Čudne običaje imaju ti plemeniti gospodari, mislio si trgovac. Srednji brat je nastavio pitati što kupiti za taj poseban dan. Vreću brašna? Lonac masti? Staklenku meda? Slanine i Kukuruza?
“Igen,igen,igen”, režao je medvjed i nastavio lizati zdjelu sa sirom.
Trgovac čuvši to nije više oklijevao i dovukao sve traženo, trpajući na kočiju koliko je stalo. Radovao se velikom dobitku koji će zaraditi prodajući sve to.
Kad je kočija bila u potpunosti puna, prišao je najstariji brat trgovcu: “Slušaj me dobro, naš Baron je umoran, put ga je jako umorio, neka ostane malo ovdje. Kad se probudi, on će ti sve platiti. ”
Stvarno, Barun je hrkao uvjerljivo, toliko da se zidovi tresu. Trgovac je zadovoljno trljao ruke, oduševljen koliko je dobro poslovao taj dan i pristojno se pozdravio s Romima.
Dugo je trgovac čekao da se probudi barun, ali na kraju nije imao više strpljenja. Počeo ga buditi i uručio mu račun. Ali medvjed je samo režao u sebi. Čekajući da ga isplati trgovac se uzbudio i povikao glasno: “Barone, platite ili ću pozvati policiju”
No, medvjed je samo režao nešto nerazumljivo u svom govoru medvjeda, posegnuo i gurnuo trgovca u bačvu sa marmeladom od šljiva, u kojoj je ovaj potonuo do vrata.
“O, bože! To nije Baron, to je medvjed, “derao se trgovac s nevjericom. “O, kako sam glup!”
“Igen”, rekao je medvjed na to, zatim je krenuo svojim putem.