Starac i Vrag

Bio jednom jedan Rom. Putovao je svijetom, tako da je puno toga vidio i doživio, nije se bojao ničega. Imao je hrabro srce, sam bi krenuo prema medvjedu i nožem probio njegovo debelo krzno s kroz do srca. Ali i medvjedi su ostavili svoje tragove na njemu, bio je sav izgreben po cijelom tijelu. Rom je bio tamnije puti i utjerao bi čovjeku strah samo pogledom na njega, izgledao je kao sam Vrag, samo što nije imao rogove. Kako je Rom ostario, odustao je od nomadskog života te si napravio kučicu na rubu jednog sela. Seljaci su ga se bojali i izbjegavali su njegovu kuću.
Jednog dana si Rom odluči zagrijati saunu koju si sam napravio. Uzme si on vode s obližnje rijeke, zapali si vatru, sjedne na klupu i počne se znojiti. Uživao je u sauni, toliko je uživao da je zaboravio na sat, nije ni znao da će uskoro ponoć. Znojio se i udarao granama leđa, kada čuje korake te mu se netko obrati: „ Ajde, pomakni se!“
Rom se pomakne, misleći da mu došao neki rod. U toliko gustoj pari nije mogao ništa vidjeti, kamoli prepoznati nekoga.“Sjedni“, reče stari Rom, „napravio sam ti mjesta“ – „ Ma još, skroz do prozora“, opet reče nepoznati glas.
„Pa što ti nije ovo dovoljno mjesta?“ čudio se stari Rom, ali ipak se pomakne bliže prozoru.
„E sad je bolje. Sad me udaraj po leđima s granama. Uh, kako uživam sjediti u sauni!“
„Gdje si ti?“ upita ga stari Rom. „ Stvarno je jaka para, pa te ne mogu vidjeti.“
„Ma tu sam, sjedim tu na klupi“ Na to uhvati starac grane i poče udarati svom snagom, ne znajući koga to udara. „ Dosta je, stari, baci još drva u vatru, želim da bude još toplije i još pare.“
Tu se stari Rom naljuti: „ Ako želiš da ti bude još toplije, lijepo ustani, nemam ja više snage. Ipak si ti i mlađi od mene.“ – „Hihi“ smiješio se nepoznati glas. „Mlađi? Star sam isto kao i ti.“ Na to se stari Rom uzdigne i pita: „ A gdje si ti uopće? Zašto ne vidim tvoje lice?“
Na to mu smijehom odgovori nepoznati glas: „ Zašto bi vidio moje lice. Ja sam tvoj dvojnik.“
„Ma kakav dvojnik?“ povikao je Rom te počne psovati. Onaj do njega na to se poče smijati da su se zidovi tresli. Tu je shvatio Rom da posla nisu bili čista. Kada se nagnuo po drvo za ogrjev, vidio je da netko sjedi na loncu i direktno do njegovog nosa su bile nečije noge, ne to nisu bile noge već kopite.
„Pazi, stari, nemoj me udarati po nogama!“ Na to Rom digne glavu i ugleda Vraga. Vrag je mirno sjedao, onako malen, prebacio je rep preko ramena, a na glavi su se isticali rogovi. Isplazio bi jezik i radio raznolike grimase. Pravi pravcat Vrag! Lice mu je bilo isto kao i od Roma, ama baš svaka dlaka.
„Čuo sam da si veoma snažan čovjek.“ – „Zašto? Želiš mi možda izmjeriti snagu?“ upita stari Rom.
„Izmjerio ili ne, ima da se preznojiš. Prvo si mene ugrijao, sada ću te ja ugrijati.“ – „Tvoje vražje ugrijavanje poznajem. Onda, kreni, Vrag neka te odnese!“
Vrag je odmah skočio Romu na leđa i ganjao ga po cijeloj sauni. Gdje ga nije tjerao, s jedne strane na drugu, ispod klupe, zamalo ga je gurnuo u vatru. Stari Rom je pokušavao baciti s leđa, ali Vrag se zakačio i nije se dao otresti.
Napokon je Vragu dojadilo divlje ganjanje te je rekao : „Ajde, Stari, mi ćemo mjeriti naše snage! Ti si jak. Ili to možda nije istina?“ Rom je škripao zubima . On je tako rado htio Vraga naučiti lekciju. „Pa dobro, mjerimo naše snage, ovdje je preusko, idemo van u čistini.“ Na to se Vrag složi. I tako su izašli van boriti se jedan protiv drugog. Isprva je izgledalo bezopasno, ali onda su se počeli znojiti. Vrag je Romova leđa sva izgrebao i napravio mu brojne modrice sa svojim Kandžama. Pred jutra starome Romu se već počelo mutiti pamet. U tom trenu Vrag mu iščupa jedan zub i reče mu: „Pa, sada znaš, što znači, boriti se sa mnom. Tvoj zub uzet ču kao predujam. Ubuduće biti ćeš moja sluga, dok budeš živ.“
Vrag je sa kandžama izbušio rupu u zub, provukao grivu kroz njega i objesio si oko vrata. Onda su po treći put zapjevali pijevci. „I, onda ostani mi zdrav, Starče, uskoro ćemo se opet vidjeti“ rekao je Vrag i nestao. Dugo vrijeme je Rom ostao bez svijesti ležati, Vrag ga je jako teško ozlijedio. Kada je došao pri svijesti, puzao je do jezera kako bi se osvježio i kako bi se malo uredio.
Rom nikome nije o tome događaju pričao, što mu se te noći dogodilo, obećao si je, da nikada više neće ulaziti u Saunu, ali ga Vrag nije puštao na miru. Dali mu se sviđao Rom? Ili su možda stvarno bili dvojnici? Iako nije znao zašto, čim bi se noć stvorila Vrag bi se pojavio u kući staroga Roma. Oni su skupa sjedili, pili čaj, igrali Karte, a njihovo neprijateljstvo se činilo kao da je pokopano.
Jednom je Vrag predložio Romu: „Želiš li da u nešto igramo? Ako ti pobijediš, ispuniti ču ti jednu želju, ali ako ja pobijedim ispunit ćeš ti meni želju.“ Tako su se igrali cijelu noć. Na kraju je Vrag nadmudrio Roma i pobijedio. „ Odi k Vragu!“ Stari Rom se počeše za čelo u očekivanju loših stvari. „Reci mi tvoju želju!“
„Ah, ti besramni Rome, biti ćeš mi zahvalan cijeli svoj život zbog moje želje. Ponesi jednu lopatu i dođi u šumu“ „Što ćemo tamo raditi?“ Pitao je ljutito Rom. Uzmi lopatu i ne postavljaj pitanja. Ti si izgubio, zbog toga radi što ti se naređuje. I dosta pričanja!“
Nije mu bilo pomoći. Rom se obukao , uzeo je lopatu i pratio je Vraga. Prošli su jednu Šumu, jedan potok, prošli su kroz kanjon i došli do druge šume. Na kraju su došli do jedne livade. U sredini livade je bio jedan bunar. Vrag je stao i kazao je: „Uđi u Bunar, Starče, i kopaj tamo. Što nađeš, pripada tebi.“
Ušao je Rom u Bunar i počeo je kopati, samo što je malo pomakao zemlje, ugledao je Zlatnike. Rom si punio džepove, a Vrag se smijao. „Samo uzmi, uzmi koliko možeš, sve što nađeš rado ti poklanjam.“ Od tada je Rom plivao u novcima. Sagradio si je novu kuću, kupio si je dobrog konja, kratko rečeno, živio je lagodno i bio je dobro raspoložen. Svaku noć išao je s Vragom do tajanstvenog Bunara i iskopavao zlatnike. Noću je kopao, a danju je spavao. Tako je jednoga dana u snu vidio Vraga i njegovu Baku. Razgovarali su. „Što je, hoće li uskoro Rom zauzeti tvoje mjesto ?“ pitala je Vragova Baka. „Danas navečer iskopat će Lulu“ odgovorio je Vrag.
„Čim popuši duhan iz lule, biti će do smrti vezan za Bunar. Rogovi i Kopita će mu narasti.
A lice mi je toliko slično njegovom da nas nitko ne može razlikovati.“ „Ja te razumijem, unuče moje , visi ti preko grla vani, tok prokletog Bunara čuvati.“
Rom se probudio sav znojan i mislio: „Da, vi Rogati, vi me želite prevariti? Pa, čekajte samo, dobit ču ja vas!“ Došlo je večer. Opet je Vrag došao po Roma da zajedno odu do Šume i Bunara. Rom se spuštao na užetu prema dolje. Nije prošla niti jedna minuta, kada je opet izašao van.
„Što se dogodilo?“ pitao je Vrag. „Pomisli, dragi moj! Tu već kopam mjesec dana , i sada uže nije više tako dugačko.“ Vrag se zamislio. „Što ćemo sada?“ – „To je jednostavno: Otrgni si s glave grivu, to ćemo povezati sa užetom, onda će biti dovoljno.“ Vrag dobro pogleda Roma, da ne bi imao neku lošu namjeru, ali stari Rom je stajao ravnodušnim izrazom lica i žvakao slamku. „Što je, hoćemo li povezati ili idem Kući?“ Pitao je Rom.
„Pa , dobro izvoli, poveži je, Vrag te odnio“ rekao je ljutito Vrag i uzeo je grivu sa glave. Rom je povezao grivu sa užetom i opet ušao u Bunaru. Pri prvom kopanju vidio je jednu Lulu, ali to nije bila obična Lula.
Bila je u obliku vragolaste glave. Umjesto oči bili su postavljeni dragulji, sijali su kao vatra, cijelo vražje lice činilo se kao da se lukavo smiješi. Rom je uzeo Lulu i popeo se na vrh. „Pogledaj, što sam našao.“ – „O, kako lijepo, to nam je upravo trebalo!“ sretno je rekao Vrag. „Ti si sigurno umoran. Napravimo prvo jednu čik pauzu.“ „Pa, zašto ne!“ složio se Rom. Zapalili su mu malu vatru, sjeli ispred nje te punili duhan u Lulu.
„Samo naprijed, starče, uzmi prvi dim.“ Rom neprimjetno rasprši malo slame na duhan i zapali ga . On je gorio i sjajio se, ali Rom se samo pravio kao da je pušio.
„Joj, jaki duhan.“ Reče Rom te zakašlje. „Ti nastavi pušiti, Vraže, ja trebam prvo uhvatiti malo zraka.“ Vrag je uzeo Lulu i rekao: „Pa dobro, Rome sada mogu i ja užitkom popušiti preostali duhan. Niti ne znaš da si s ovim skrojio svoju sudbinu. Nasmijao se i uvukao duboko dim iz Lule.
„Raduješ se prerano!“ vikao je stari Rom. „Ti si htio mene prevariti, ali si se prerano radovao.“ Zgrabio je Vraga i zavezao ga s užetom za Bunar. Zatim je otrgnuo svoj zub sa Vragovog vrata i bacio ga u Vatri. Zub se raspršio, u istom trenutku nestao je Bunar sa Vragom. Rom je gledao oko sebe te je u trenutku bio u svojem domu.
Od tada nikada više nije vidio Vraga.